Prenosim objavu za medije o 2. Barcampu koji se održava za par dana u Zagrebu:

U Zagrebu, 23. siječnja 2008. održati će se drugi po redu BarCamp Zagreb (http://barcamp.ini.hr), jedna u nizu sličnih malih IT i web konferencija koje se održavaju širom svijeta. Bangkok, Taipei, Kiev, Hong Kong, Washington, Los Angeles i Toronto samo neki su u nizu BarCampova, događaja temeljenih na jedinstvenoj organizaciji: BarCamp je besplatan, a “upad” se naplaćuje kroz aktivno sudjelovanje sudionika u područjima IT i web tehnologija, komunikacija i poduzetništva.

Samo 7 dana za prijavu na “anti-konferenciju”

BarCamp Zagreb organiziran je u rekordnom roku od samo nekoliko dana, a do konferencije je ostalo tek 7 dana. Pozivaju se svi željni upoznavanja s novim IT i web trendovima da se ne samo prijave, već i predaju tijekom konferencije i podijele s svima svoje iskustvo i znanje. S obzirom da je broj mjesta ograničen, potrebno je što prije prijaviti se na http://barcamp.ini.hr! Sve se sudionike također potiče da svoje dojmove podijele tijekom i nakon konferencije putem blogova, wiki stranica te drugih kanala. BarCampovi se u potpunosti suprostavljaju praksi zatvaranja događaja za javnost!

Zašto ne predavati na BarCampu?

Prvi BarCamp Zagreb bio je iznimno uspješan. Mladi web programer Luka Vida tvrdi da: “BarCamp je bio pun pogodak za svakoga tko želi saznati nešto o web biznisu.”. Predavače su uključivali kako već iskusni predavači (poput Damira Sabola, osnivača Iskona) tako i mnogi mladi, ponekad i nepoznati talenti - programeri, poduzetnici, dizajneri,… Ove godine opet pozivamo sve s iskustvom i znanjem weba i IT-a da predlože vlastita predavanja na http://barcamp.ini.hr te pridruže se: Viktoru Marohniću koji će objasniti kako je je projekt Shout’Em dobio 350 tisuća eura investicije, Vlatku Kosturjaku koji će nas upoznati s Open Web Applications Security projektom, prljavim trikovima u prodaji Tomislava Cara te osnovnim strategijama za promociju i poslovanje - kroz blog o kojima će govoriti Ivan Brezak Brkan.

Više informacija o BarCampu Zagreb 2009. možete naći na web stranici http://barcamp.ini.hr, gdje se možete i prijaviti!

Ukoliko trebate ikakve dodatne informacije u vezi BarCampa Zagreb, obratite se voditelju za blogerske i medijske komunikacije:

Ivan Brezak Brkan
ivan@ini.hr

Na samom početku osvrta na konferenciju FuturAd koja se prošli četvrtak održala u zagrebačkom Sheratonu treba odvojiti dvije strane medalje - organizacijsku i sadržajnu. Ova prva, organizacijska, odrađena je odlično - stvar je tekla bez zastoja, predavači su se uglavnom držali predviđenih termina, ljudi nisu ostali gladni i žedni… Ekipa iz INAMA-e dobro je organizirala drugi po redu FuturAd.

Druga strana medalje, sadržajna… E tu sam na kraju dana ipak imao dijametralno suprotan dojam. Predavanja su ipak više bila orijentirana prema klasičnim, kako ih ja volim nazivati old school marketingašima, planerima i zakupcima medija koji se eto, kao žele malo informirati o mogućnostima online marketinga, pa ih sad treba uvjeriti kako ne bi bilo loše na web prebaciti dio budžeta.
Ljudi za koje ova konferencija svakako nije bila namijenjena i koji na njoj nisu saznali apsolutno ništa novo su internet marketingaši koji već odavno znaju bazične stvari o funkcioniranju marketinških kampanja na webu i nemaju vremena po 1000-ti put slušati o promjeni medijskih navika, sve većem time shareu intereneta, evoluciji weba i hrpi stvari koje su u điru bile prije tri, četiri ili više godina.

Ako se konferencija zove FuturAd, čovjek bi očekivao da će se većina priče vrtiti oko budućnosti oglašavanja, a ne da mi kao kakvom klincu koji je jučer dobio paket hoću interent netko objašnjava što je to Google i oglas na njemu, što je banner, a što e-mail…

Upravo tim redoslijedom to je radio Danny Meadows Klue u svoja tri predavanja koja sam imao prilike vidjeti.
Da se razumijemo, Danny je zabavan i simpatičan čovjek, čak je do neke granice bio i zanimljiv, ali brate nisam došao na cjelodnevni stand-up show, nego po saft, po konkretna iskustva, znanja i razmišljanja o budućnosti. Kad je riječ o umjetnosti, obožavam apstrakciju, ali kad je riječ o poslu onda volim konkretne, realne situacije i iskustva.
Iza Britančevog prvog predavanja došao je na red i prvi domaći čovjek u nizu, Krešimir Drvar iz Posluha koji je prohujao kao vjetar. Izvrtio je par screenova sa svojih Adwords kampanja i nestao. Malo ga je oprala trema, ali znam da to nije nimalo lako. Primjerice, na prošlom Web Startu ja sam držao svoje prvo predavanje ikad u životu i garantiram da svakome tko to radi prvi put nije baš mačji kašalj ufurati se i prenjeti svoja razmišljanja publici.

Poslije Krešimira na scenu stupa Stanislav Prusac kojeg sam spominjao kao predavača na BarCampu, a temu je naslovio: “Kako je Polar d.o.o. potrošio $144 875 od 21.02.2002. na Google AdWords.”
Stanislavova predavanja uglavnom su zanimljiva i sadrže konkretne primjere, a takav slučaj bio i ovaj put. Iako marketing nije kruh od kojeg živi, osobno mi je bio zanimljiviji od gore spomenutog DM Klue-a. I on je, kao i Krešimir izvrtio prve panele Adwordsa, malo popričao o učinku tih kampanja u sferi prodaje softvera kojim se bavi, tržištima gdje je prolazio bolje, gdje lošije…
Nakon predavanja upućeno mu je par škakljivih pitanja. Kolega iz adriatice.net rekao mu je kako ne može očekivati na nekim tržištima dobru prodaju, ako za njih nije namjenio lokalizirane verzije sajta. Tu se mislilo prvenstveno na, kako ih je Stanislav nazvao, “nesvrstane” zemlje i regije koje su po njegovim vlastitim riječima totalno podbacile i gdje praktički nisu imali ni jedan download ili registraciju, a dosta je love otišlo na oglase.
Ja sam ga, također se referirajući na nizak CTR prikazan u panelima kampanje iz prezentacije, pitao je li oglase vrtio samo na Google pretrazi ili i u kontekstualnoj mreži, što mi se u kombinaciji sa nešto slabije fokusiranim geo-targetingom učinilo kao razlog manje efikasnije kampanje. Prusac je priznao kako je na CPM-u u kontekstualnoj mreži dosta para izgubljeno.

Zato ja, ako već i uključujem neke sajtove iz mreže u kampanju, biram ih isključivo ručno, a rijetko kada mi prelaze 10 % ukupnog budgeta namjenjenih za Adwordse.
Malo se čak i zakuhalo oko toga je li CTR bitan ili ne, a kolegi iz adriatice.net Stanislav je rekao kako CTR u stvari nije niti bitan. E pa bitan je, itekako je bitan, i to pogotovo kad ga stavimo u odnos sa stopom konverzije. Ima četiri kombinacije koje mogu biti u igri, a to su: niski CTR-niska konverzija, niski CTR-visoka konverzija, visoki CTR-niska konverzija, visoki CTR-visoka konverzija.

Naravno, ne moram spominjati da je ova zadnja kombinacija najbolja, a ako je po mogućnosti postotak jednog i drugog dvoznamenkast smatrajte da ste kampanju dobro tweaknuli. Kada imate takvu situaciju, tek tada možete reći kako ste stvarno pročitali namjere korisnika i izašli pred njih potpuno spremni sa ključnim riječima, oglasima i landing pageovima koji rade posao kako spada. Tek u toj kombinaciji možete se hvaliti kako je vaša kampanja vidljiva i učinkovita.

Vibor Kalogjera je pričao o Gemiusu, metodologiji mjerenja, o primjerima iz par kampanja itd…, a Vedran Gulin i Mladen Mileusnić iz INAMA-e prezentirali su brojke i tok kampanje konferencije na kojoj smo se upravo nalazili. Konferencija je bila dobro posjećena i prema Vedranovim brojkama, vraća uloženo, pa su kanali koje je spomenuo očito u tom dijelu dobro odradili posao.

Svoj projekt igre-igrice.com predstavio je Jan Jilek. Zanimljiv koncept sa oglašavanjem unutar igrica, jedino mi je malo upitna target publika. Ljudi s viškom vremena, državni službenici i klinci koje je Jan naveo možda su u fokusu nekih industrija ili brandova, a vrtili su se tamo oglasi nekih (mobilni operateri primjerice), ali ja se trenutno ne mogu sjetiiti niti jedne firme s kojom sam radio ili radim, a da bi joj takav tip oglasa donio neki benefit. E sad, da se tu razrade neke kombinacije pa da je sajt recimo baza priče, a da se igrice na jednostavan način mogu kao standardizirani oglasi distribuirati na druge sajtove koje posjećuje ciljana publika, to bi onda već bila sasvim druga priča…
Uglavnom, Janova prezentacija ipak je bila jedna od zanimljivijih, a ideju kao novitet na hrvatskom oglašivačkom tržištu svakako treba pozdraviti…

O direktnom mailingu progovorio je Rikard Lumezi, direktor Kompass Info-a, firme koja za svoje klijente organizira mail kampanje, a target publiku izvlače iz baze korisnika svojih postojećih usluga.
Kako stvar funkcionira, pokazano je na primjeru sajta tenderi.hr, izbačene su brojke, Rikard se pohvalio sa visokim ROI-em, sve u svemu i ovo puno konkretnije od Danny Meadows Klue-ovih predavanja.

Iza pauze za ručak uslijedilo je predavanje za vrijeme kojeg sam čak uspio malo ubiti oko i odrijemati turu, a koje me definitivno nije ni najmanje oduševilo. Bilo je to sponzorsko predavanje In!Media grupe o društvenim mrežama. Kao prvo, ne znam baš puno ljudi koji uopće vole sponzorska predavanja, osim ako se ne radi o neki novim groundbreaking tehnologijama i šta ti ja znam… Ok, jasno mi je da na konfama, pa tako i FuturAd-u, jednostavno mora biti i toga, ali da bi takva predavanja mogla biti i inventivnija i to je također istina… Uvod je krenuo u ovim slučajevima uobičajenom i očekivanom samohvalom i predstavljanjem “Bakićevih sajtova” gdje je mladi predavač Dejan Orešković spomenuo i sajt donacije.info iz spomenute In!Media grupe za kojeg je skovao jedan od najčudnijih oksimorona za koje sam ikad čuo, a to je pazi sad - “tržište filantropije”.
Da se razumijemo, daj Bože da ima više projekata kao što je donacije.info i da se firme koje imaju viška love odluče što više donirati ljudima u potrebi…, ali ovo stvarno zvuči pretjerano, bode uši i iritira. Ponavljam još jednom, da ne bi bilo zabune, radilo se o sponzoriranom predavanju….
…radnog naslova “Oglašavanje u društvenim mrežama” koje btw. nije dotaklo ni teoretske, a kamoli praktične načine distribucije poruka u društvenim mrežama, dosege, koncepte, kontroverze i pitanja privatnosti, budućnost… Ili bar nešto od toga…, Za vrijeme predavanja nisam dočekao taj trenutak, par basic načina plasmana oglasne poruke tek su uzgred spomenuti u jednom slajdu pred kraj u primjeru Facebooka i MySpace-a i to u iznimno površnom kontekstu.
Ne krivim dotičnog predavača zbog nedovoljnog poznavanja tematike, ali smeta mi podugačko sponzorirano teoretiziranje koje probija rok postavljen na 15 minuta. Neupućeni promatrač je nakon ovog predavanja mogao pomisliti da se na društvene mreže ne registriraju i na njima vrijeme ne provode živi ljudi od krvi i mesa, nego nekakva bezlična masa amputiranih mozgova kojima bilo koji oglašivač može na bilo koji način i u bilo kojem trenutku prodati bilo što mu se god sprdne. E, pa ne ide to baš tako. Istina je na potpuno drugoj strani.

Ovo me možda posebno štrecnulo i iz razloga što su društvene mreže trenutno top tema inetrneta i svakako se o marketinškim konceptima vezanim za njih trebalo više toga reći na samoj konferenciji. Kaze ovaj dečko npr. - imate horizontalne i vertikalne mreže. Horizontalne su te i te, pa nabroji dvije svima nam znane, a vertikalna je prmjerice Youtube jer je orijentirana samo na video sadržaj. Što da kažem, smeta mi površnost i zapostavljanje nekih stvari… a šta je recimo sa vertikalnim društvenim mrežama baziranim na zajedničkim interersima zajednica, a ne na sadržaju. Tripadvisor primjerice, sa preko 16 milijuna članova, jedina je društvena mreža koja je davnih dana dokazala svoj oglašivački i financijski koncept, a ta ili neka slična globalno uspješna vertikalna društvena mreža na kojoj su članovi okupljeni oko specifičnog interesa nije primjerice niti spomenuta.
Nakon Dejana, došlo je i vrijeme za zvijezdu dana, predstavnika Google-a za nova i istočno-europska tržišta João Cabrala, koji nas je na početku izvjestio da upravo danas obljetnica (peta, koliko se sjećam) zaposlenja u Googleu.

Predavanje je bilo u redu, ali hej… čovjek je došao iz Googlea i trebao je to biti šlag dana. Priznajem, previše sam očekivao… između ostalog puno više juicy priče. Dobro, nisam očekivao da će čovjek ići u tajne funkcioniranja ranking algoritama i slično, ali highlight predavanja bio je amaterski Youtube video naziva “Where the hell is Matt?” koje je opet onim klasičnim old skul marketingašima sa početka priče trebalo pokazati kako je internet super, kako ljudima mijenja živote, kako je revolucija medija u punom jeku i kako naravno Google oglasi gađaju najbolje.

Je li od strane inozemnih gostiju hrvatska publika podcijenjena pa joj je serviran osmosatni “Uvod u osnove online marketinga” ili ja tu istu publiku precjenjujem? Ne znam, vjerojatno tu ima i jednog i drugog, a istina je kao i uvijek - negdje u sredini. Sve što pišem dobronamjerna je poruka organizatorima da druge godine dodaju malo više safta u cijelu priču i zadovolje i nas ostale koji smo bazične pojmove online marketinga već odavno savladali.

Core target grupa konferencije, old school marketingaši i planeri medija, vjerojatno su sa konferencije otišli puno zadovoljniji od mene i nekih mojih kolega, tim više jer je dan poslije glavnog dijela konferencije ekskluzivno za njih bila upriličena media planning radionica” gdje je spomenuti Danny Meadows Klue i po peti put imao prilike predstaviti svoju “training akademiju”.

Ne znam koliko su mu organizatori platili za ovo eksponiranje, ali čuo sam od jednog kolege i duhovitu opasku kako bi bilo puno poštenije da je on platio njima, s obzirom na količinu samopromocije koja je bila u igri.

Dakle, da zaključim, organizacijski nivo samog događaja bio je za najvišu ocjenu, daj Bože da ovakvih stvari ima češće i više, ali sadržajni i prezentacijski bili su par koplja niže, nadam da će dogodine ipak biti stvorena kritična masa, probijen led i da je sazrijelo vrijeme za ozbiljnije teme.

Za kraj da spomenem i ono najbolje na konfi, a to je napokon upoznavanje nekih zanimljivih ljudi koje sam do sad “znao” isključivo preko neta, a to su Barbara Marinčić (Riviera), Vedran Gulin i Edo Plovanić (OmnicomMedia Group), legenda balkanske web scene Dragan Varagić, Mario iz adriatic.hr-a i seekandhit bloga, Mladen Mileusnić (Pogodak) i Jan Jilek (ex Pogodak, sada igre-igrice.com i Xclaim), Marek Vidovič (Etarget)…

Evi i dodatni linkovi: osvrti Marija i Dragana

Ovdje sam nadugo i naširoko udavio sa postom o društvenim mrežama, a to je bio uvod u priču o tome kako zapravo odrediti njihovu vrijednost. U tom postu najavio sam kako radim istraživanje o vertikalnim društvenim mrežama sa globalnim potencijalom (nema još takvih domaćih za sada, pa sam gledao vani) i najavio da ću pokušati odrediti njihovu vrijednost. Mogu reći da je oko 80 posto toga bilo odrađeno i da je najbolja stvar od svega da sam proizveo neku svoju uvrnutu formulu kako to evaluirati. Ali… u međuvremenu se dogodilo nešto strašno i vrlo neobično. Priča slijedi, buhuhuhu…

Naime, papirić s tajnom formulom bio sam prisiljen progutati zbog iznenadnog prepada članova ZTU-a (zločinačko-terorističko-underground akcija) sa stvarnim sjedištem u Bangaloreu, a financijskim negdje na Kajmanskom otočju. Skužio sam ih po loše dizajniranim vizitkama u dnu kojih je bio istaknut stari kliše slogan “Obratite nam se s punim povjerenjem”. U međuvremenu sam imao i opaku dijareu, pa je formula završila u nekom od gradskih cijevovoda, ne znam točno kojem. Pod pritiskom podlih Indijaca nisam popustio. Ni mučenjem elektrodama, čak i led diodama, pa ni kombiniranim puštanjem demo snimaka Elia Piska iz najranije faze dok je imao ogledni primjerak fudbe tipa Trifun Ivanov. Nisu iz mene uspjeli izvući istinu.

Dobro sam se držao, a neću vam ni pričati o pretrpljenim mukama. Što ne ubije, jača. Kad su shvatili da sam tvrd orah, povukli su se u žalovanje u Meju, pitomo selence kraj Rijeke gdje su se obžderavali kukuruznom krupicom. Na kraju su otputovali zrakoplovom Croatia Airlinesa sa krčkog aerodroma. Zrakoplov je pri polijetanju imao stanovitih problema, ali ipak su sigurno stigli u svoju maćehinsku topsku domovinu na koju su skočili prije vraćanja u pravu, ne bi li potrošili nešto keša koji im se tamo knjižio. Ne znam na koju se foru vijest pročula, ali tu se pojavili i predstavnici medija, mahom ženskih lajfstajl časopisa, kao i brojni teh-guru blogeri. Prepoznavao sam ih po visokim dioptrijama. Bezuspješno su tražili signal za mrežu. Na aerodromu ga jednostavno nije bilo.

Jedno vrijeme formula je bila pohranjena u nekom od mojih rezervnih sivih ćelija, ali sam oko Božića i Nove godine u par navrata nešto ozbiljnije zavirio u dno čašice i uz to jeo sarme punjene lošim mljevenim mesom, tako da je i zadnji trag sjećanja na tajnu formulu nestao jer su najbitnije sinapse i konekcije nepovratno stradale. Jednostavno sam je zaboravio. Nedugo nakon svih tih burnih događaja koje su između ostalih popratili i ovi mediji sa aerodroma, među njima i Techrunch, naslovnica Digga, Vita, Mila, 228 top usera sa Youtubea i Extra, magazin za modernu ženu koja zna što želi, dogodilo se nešto vrlo čudno. Zaprimio sam dva prekooceanska poziva u istom trenutku. Ugodni ženski glas sa centrale prvo je izgovarao neke brojeve, a potom sam na tečnom engleskom obavješten da će mi sada uključiti dvije paralelne linije i da me neki važni ljudi trebaju. Mislio sam da je neka zajebancija.

Ipak, s druge strane žice začujem piskutavo-nazalne muške glasove. Na liniji 1 bili su stanoviti Marky Mark i Billy Boy, koji su odmah zatražili da ih stavim na konferencijski poziv jer je na liniji broj 2 bio drugi dvojac Amera s kojima su htjeli direktno u eteru razriješiti neke stvari. Nisu htjeli pričati preko skajpa. Htjeli su to obaviti na stari dobri old skul način. Za tu namjenu imao sam posebni Iskra telefon sa kolutnim brojčanikom koji sam preštekao na liniju. Tipovi na liniji 2 rekli su da zovu iz nekakve udoline u Kaliforniji. Kasnije se ispostavilo da je jedan od tih tipova Amer, a da je drugi član beach boys dueta ustvari Rus. Kad sam to saznao, razveselio sam se i uhvatio se nadolazećeg EP-u u nogometu. Naravno, nisam zaboravio podsjetiti ga tko je zaslužan da će se i njihova nacionalna vrsta tamo pojaviti. On je rekao da ne prati i ne razumije se u soccer, a ja sam skužio da mi je rekao da sam sucker.

Verbalni nesporazum brzo smo izgladili, pa sam na kraju ipak svu četvoricu stavio na konferencijski preko Iskre i počeo razgovor blejeći sasvim slučajno u jedan od tucet 120 inčnih po sobi razasutih monitora koji sam koristio za gledanje telopa lokalne TV postaje. Upravo su se vrtile reklame za vrtni pribor po vrlo sniženim cijenama. Razgovarao sam sa četvoricom i u isto vrijeme gledao izrazito zanimljivu prezentaciju alata za podšišavanje obrasle živice. Pomislio sam kako to svakako moram nabaviti, iako živim u zgradi, tik do glavne prometnice.

I jedan i drugi dvojac želio je samo jedno - moju tajnu formulu !!! Kako li su samo saznali i u kojoj li su vezi sa onima iz Bangalorea? Možda su ih oni i poslali? Možda su me samo htjeli zastrašiti? Jednog dana ću saznati. Hoće da im prodam tu formulu jer kako rekoše, sve će krenuti u vertikalu, a i semantički blokovi bit će strašna stvar, ubitačna kombinacija. Bit će milijarda i pol niša, po par nabrijanih konzumenata u svakoj. Web će doživjeti novu transformaciju, sve će biti remiksirano. Njima, Fuckbooku i Goovnelu, horizontalnim monstrumima, kako su se sami nazvali, a potom i zaplakali od očaja, prijeti smrt u strašnim mukama, pa bi im svakako dobro došle moje procjene, da probaju spasiti što se spasiti da i pokupovati što se god može. Kukali su i vapili za pomoći. Trebat će kažu odvojiti i žito od kukolja, potražiti komad sijena u ogromnom plastu igala, a i slad distancirati od poluobrađenog stajskog gnojiva.

Spominjali su i neke potpuno sulude teorije, priču da nekakav Monsanto navodno ulaže u neku revolucionarnu platformu koja ustvari nije samo tražilica već paralelni svemir, nakakva ogromna virtualna njivetina s koje ćemo downloadati paradajze čudna okusa i tikvice bes koštica. Pa šta ću onda jesti na tekmama, pomislim, i teorija mi se učini još nestvarnijom. Moj susjed Mehmet po tribinama semenke raznosi već 23 godine, nemoguće da čovjek radi toga ostane bez posla.
Nadmetali su se dugo u noć psovkama i iscrpljujućim licitiranjem. Nudili su mi za formulu velike cifre, a ja sam se pravio da je još uvijek znam i hinio tajanstvenost ne bi li što je moguće više napumpao cijenu. Imao sam svoju računicu, a nikako nisam smio reći da sam formulu ustvari zaboravio. To bi me dokrajčilo. Jedni i drugi su imali jako dobre argumente koji više nisu bili zelene, nego crvene boje. Bahati dječak i Billy boy s jedne strane, Amer i Rus s druge, baš kao u onom starom hitu Magazina.

Refren Minusa i Plusa, remek djela suvremene pop kulture, neprestano mi se ponavljao u glavi dok smo pregovarali, da bi na kraju došli do plafona, iznosa sa devet nula u yuanima. Razlika u bidovima između jedne i druge strane iznosila je 0.25 jiao-a. Bila je to pobjedonosna ponuda onog Amera i Rusa nazalnoga govora, pobjedili su za kvarat boda. Drugi par licitatora, mulac i najbogatiji živući čovjek bili su shrvani bolom i očajem, pa mi ih je čak došlo žao. Shvatili su da je njihova era u tom trenutku završila, iako su do prije samo nekoliko dana mislili kako još nije ni počela. Odlučio sam kupiti onaj vrtni pribor sa reklame i poslati im ga na kućne adresu preko DHL-a ili možda Overseasa.

Ameru i Rusu odlučio sam dati prednost iz emotivnih razloga, nikako ne radi para… Naime, jednostavno obožavam boršč, tu slasnu juhicu od cikle nastalu negdje podno Petrograda. Priznajem, glupi sam Balkanac - Rus me dobio na sentimentalnu spiku, rekao je da kraj rodnog mjesta njegove prabake rade najbolji boršč ikad na kugli zemaljskoj i to ugradio u cijenu. Sad sam ipak siguran da sam mogao još jednu nulu natući, ali kasno Mirko na Kosovo stiže. Nema veze, obžderat ću se borščem.

Što je tu je, uz devetonulsku yuansku cifru, uspio sam se ogrebati i za paket dionica + bonus otok u tropima na kojemu su se svojedobno održavali nuklearni pokusi, ali zato je danas, iako sa vidljivim nedostatkom vegetacije, opremljen svakojakim inventarom, uključujući raskošne kromirane štange i šankove, kao i bujna poprsja hostesa iz tajlandske verzije tv showa “Bingo”, tako da je ravnoteža flore i faune ponovno uspostavljena. Tamo planiram slati na edukaciju svoje muške potomke kad za to dođe vrijeme.

Sad je status quo, na stend baju sam, na ledu sam i ostalim frazama koje sugeriraju nestrpljivo iščekivanje, u očekivanju poziva iz Kalifornije, trebao bi im u roku pet dana dostaviti formulu, a oni meni napraviti devizni transfer, ali nikako da vratim fragmente iz memorije izbrisane tajne formule.

U očaju sam, moram se sjetiti i spasiti Google, a uz to svijet i okolne planete. Ili možda da im samo pošaljem nešto bezveze, možda neku jednadžbu iz zbirke iz drugog srednje da prepišem. Ali ipak, oni su matematičari, mogli bi skužiti…

Situacija je gadna, ne znam šta da radim?

Gladwellova Točka preokreta (Tipping point) i Godinova Svi marketinški stručnjaci su lažljivci (All marketers are liars) (izdanja sad već nešto malo starija od lanjskog snijega) dvije su knjige koje razrađuju istu stvar, pokušavaju odgovoriti na pitanja zašto se neke ideje, proizvodi, usluge… poput epidemije prošire društvom i usade se u svijest, a neke su unaprijed osuđene na propast?

Ovaj Godinov knjižuljak mi je puno bliži od Gladwellovog, jer se Točka preokreta na masu mjesta gubi u bespotrebnom teoretiziranju oko stvari koje su većini itekako dobro poznate i ne spadaju u neke revolucionarne teorije kakvima ih on ponekad želi predstaviti, npr. beskrajno razvlačenje priče o tome tko i zašto puši cigarete kod mene je izazvalo zijevanje. Godin je to puno elegantnije obradio, a i on u toj svojoj knjizi u nekoliko navrata baca referencu baš na Tipping point i Blink, drugu knjigu istog tog Gladwella koju mi se iskreno nakon ove prve nije dalo čitati jer sam automatski stvorio teško savladivu predrasudu u glavi da će to biti ponovno recikliranje teorija iz ove prve, samo sa drugim motivom na koricama.

Godinovih, s druge strane, imam nekoliko na polici, mada i on obično vrti različite varijacije jedne te iste priče, ali kod njega je stvar u tme da to uvijek radi prokleto dobro. Njegove knjige ne pročitam iz razloga što ću saznati nešto revolucionarno što do sad nisam znao, nego zato jer čovjek zna gdje gađati i kako podići raspoloženje i motivaciju, a to dobro dođe u trenutcima kad malo padne ispod levela kojeg bi trebalo.

Pa sad, ako do sad niste, a želite znati nešto više o tome kako se poruke i priče viralno prenose, koja je uloga posrednika, znalaca i trgovaca u društvu, zašto neke ideje i vizije ostvaruju globalne uspjehe i ljudi ih prihvaćaju sve u 16, a neke druge ne, koje su karakteristike inovatora i prvih preuzimača, što je to moć konteksta, a što snaga okvira, kako u nepovjerljivom društvu ispričati vjerodostojne priče i druge slične stvari, kupite si to.

Moja ocjena za marketingaše lažljivce je 8/10, a za točku prokreta 6/10.

Volim pročitati knjigu, nekako sam se vratio toj navici koju sam jedno vrijeme malo bio gurnuo u prikrajak zbog poremećenih medijskih navika, obično onaj sat-dva prije odlaska na spavanac odvojim za to. Iskoristio sam jučer i situaciju trenutno smiješno niskog mighty $-a, pa sam si zalihu sa wish liste na Amazonu prebacio u košaricu i naručio praktički knjiga za cijelu godinu i sad nestrpljivo čekam da mi to dođe na kućnu adresu. 12 knjiga (za 12 mjeseci hehe:) me sa troškovima shippinga ispalo 235$, preračunato dođe ispod 100 kuna po knjizi, s tim da je najskuplja na listi bila 37$ (debela knjižurina sa hrpetinom case study-a iz turizma), a najjeftinija duhovitih 10$ (The Dip, gore spomenutog ćelavca)

Napomena: nemam nikakav affiliate account na Amazonu, da ne pomislite da vas vabim da kupujete te knjige:)

1,2…test…test…1,2…khm, khm…. dakle, ovaj blog pišem neke tri godine. Za razliku od 2005. i 2006. gdje je praktički svaki dan išao barem jedan post, prošle sam godine pisao manje. Puno manje. Ove se godine planiram vratiti starim navikama, ako ne skroz, a onda barem pisati više nego prošle godine. Najavljivao sam par puta neke promjene na ovom blogu, ali nikako stići sve to… Evo sad ih najavljujem ponovo. Ma kad vam kažem;) Dat ću jedan hint, a to je da uskoro neću više samo ja ovdje pisati, a bit će i još nekih novotarija, uz koji su novi izgled i struktura vjerojatno najbitniji.

Zašto sam u 2007. pisao manje? Zato jer me u jednom trenutku ulovila prezasićenost, pa uz svu tu posao/obaveze ludnicu i sve ostalo skupa morao sam uloviti malo zraka, izbalansirati neke stvari, pa je ovo malo čekalo u prikrajku. I dok ne pišem, domaću blogosferu pratim. Redovito. U netvibesu to je prvi tab “hr blogovi”, ali zato sam oko blogrolla bio totalno nemaran, nisam ga osvježio od stoljeća sedmog. I to ću uskoro. Ima u tom blogrollu i nekih koji su davno prestali pisati, pa bi neke trebalo maknuti, a neke nove ubaciti.

Većina old school blogerske ekipe koju pratim od početaka (tzv. stand up blogeri), u 2007. malo su manje bili aktivni po pitanju svojih blogova (osim vuka koji se nekako najbolje držao, a i nagrade pokupio klap klap:). Ma nisu se ljudi uljenili, nego tko bi brate sve to stigao…, ali zato su se javili neki novi blogeri s onim entuzijazmom koji je nas prao prije par godina, recimo mladi dečko iz Osijeka Toni Aničić je dobar primjer, koliko vidim dosta nabrijan na pisanje, redovit, skoro svaki dan novi postovi se objavljuju.

Budući da ja pratim s jedne strane ili tematske blogove koji obrađuju stvari vezane za web, marketing, tehnologiju, posao… (kojih na žalost kod nas još uvijek ima zanemarivo mali broj) ili s druge strane blogove ljudi koje znam osobno, ne mogu realno sagledati cijelu domaću blogosferu, ali mogu izdvojiti blog koji je meni osobno prošle godine bio najzanimljiviji. To je čovjek koji također piše o web marketingu, odnosno fokusirano o SEO-u, naravno to je seo.hr blog Brune Šarića koji je kvalitetom (a i kvantitetom) obilježio prošlu godinu.

Od novijih blogova koji su se pojavili prošle godine, a pišu zanimljivo i fokusirano, čovjek od kojeg bi sigurno volio vidjeti više postova je David Jakelić sa svojim SoftBiz blogom. Čovjek ima odlične tekstove, pa se nadam da će i on postati malo frekventniji, a nadam se da će početi pisati i još neki ljudi koje znam iz web/posao đireva, koji najavljuju već dugo da će se tipkovnice užariti, a na kraju ništa od toga.

Dobro, toliko za ovaj 1,2 test test…, čisto da maknem malo prašinu odavdje:) c ya skoro.

Nakon idesh.net-a kojeg je startao ljetos, Aljoša je krenuo sa još jednim web(log) magazinom, ovaj put fokusiranim na gadgete i ostale sprave sličnog nazivnika. Radi se o sajtu stvari.net.

Ljudi koji prate blogosferu znaju za Technorati-evu top 100 listu na kojoj engadget i gizmodo, blogovi koji su najvjerojatnije bili inspiracija za stvari.net, suvereno drže prva mjesta prema broju posjeta i dolaznih linkova, a po popularnosti su uz bok mainstream medijima. Na HR prostoru, koliko mi je poznato jedini blog koji je do pojave Aljošinog sajta redovito objavljivao postove o gadgetima je gadgeterija.net, tako da je ovo dobrodošla novost na domaćem terenu.

Pun pogodak! Ove su dvije riječi ono najkraće i najsažetije što mogu reći o mom dojmu o BarCamp-u koji se održao u srijedu na FER-u. Iznad svih mojih očekivanja što se tiče broja ljudi koji se pojavio, ali i kvalitete “contenta” definitivno. Moram priznati da mi se ovakvi poluformalni koncepti konferencija puno više sviđaju od onih klasičnih jer su puno dinamičniji, a i nekako ležernije to sve skupa djeluje.

U Zagreb sam stigao oko četiri popodne pa nisam stigao pohvatati prva predavanja, (Dalibor Hrg i Ivan Brezak Brkan), tako da je prvo što sam stigao vidjeti i čuti bilo predavanje Damira Sabola, čovjeka dobro znanog u domaćim internet krugovima kao osnivača i dugogodišnjeg prvog čovjeka Iskona. Doduše, vidio sam tek drugi dio Sabolove prezentacije u kojoj je podijelio par dobrih savjeta budućim internet poduzetnicima i pozvao ljude sa kvalitetnim idejama i projektima da mu se osobno jave. Rečenica koju je spomenuo tada, a i u kasnijoj panel diskusiji bila je “Hype treba iskoristiti” i rekao kako na našoj sceni postoji realna potražnja za dobrim web projektima i kako ima igrača iz medija/biznisa koji bi htjeli proširiti svoje modele na net i time zauzeti određene pozicije na webu.

Iza Sabola je došao red na Stanislava Prusca iz Polara, firme koja već dugi niz godina razvija i prodaje softverske proizvode, a orijentirana je, kako kaže Prusac, isključivo na inozemna tržišta.
Bilo je ovo zanimljivo i poprilično zabavno predavanje začinjeno realnim iskustvima i Pruščevim razmišljanjima o tržištu, plasiranju (prvenstveno B2B softverskih) proizvoda, pronalaženju nedovoljno iskorištenih tržišnih niša, stvaranju cash flowa, marketingu, a pričalo se i o primjeni long taila na ljudske resurse. Izdvojio bi jedan zanimljiv detalj, a to je kada je Stanislav rekao kako umjesto klasične prodaje svog vemena (pristup u kojem se vrlo lako upadne u začarani krug iz kojeg se teško iskoprcati) ljudi trebaju razmišljati na način da u određenom trenutku svoje do tada stečeno znanje i vrijeme ugrade, ili kako se on izrazio, “zamrznu” u određeni proizvod, izađu s njim van i onda kad stvar počne donositi zadovoljavajući mjesečni cash flow, maknuti se sa strane i osloboditi to vrijeme za neke druge stvari (plasiranje novog proizvoda, for example:)
Izbacio je i nekoliko pomalo kontroverznih savjeta, primjerice “Prvo prodajte, pa onda tek testirajte” koje su izazvale reakcije i pitanja iz publike, pogotovo kako u takvoj priči funkcionira support, na što je Prusac odgovorio kako za to nema frke i kako su svi odgovori na pitanja korisnika već pohranjeni negdje u bazi i kako se u tom poslu puno bolje snalazi njihov ekonomist od programera. Sve u svemu, vrlo zanimljivo i otvoreno predavanje.

Nakon toga, laptop je na projektor spojio moj imenjak The Car i održao odlično predavanje o sadašnjosti i budućnosti mobilnih tehnologija. Ispretresao je čovjek detaljno većinu stvari koja se danas koristi za te namjenu. Iako u taj teren nisam toliko upućen, korisnički i marketinški me izuzetno zanima kako će se stvari u ovom dijelu kretati. Evo primjerice, dio ovog teksta napisao sam na otvorenom zraku na Titanu, spravi koja mi neizmjerno olakšava neke svakodnevne taskove, a koja između ostalog ima i podršku za HSDPA i Wi-Fi i s kojom se primjerice danas uzduž cijelog riječkog Korza i Rive bez beda mogu besplatno spajati na brzi net što mi je do pred malo bilo nezamisliva misija. Kad će cijela ta priča postati rašireni standard, a spoj korištenja mobilnih uređaja i aplikacija super-user-friendly iskustvo, tko će ga znati? Čekamo i veselimo se tim trenucima.
Otvorio je Car puno pitanja, od toga koji je sljedeći mobilni “killer app”, koja će tehnologija preuzeti primat i u kojem će se to smjeru sve skupa razvijati do osvrta na Googleove planove i silne web priče o gphone-u, koje su kako reče Car trakavica žešća od Vlatke Pokos:)

Zadnje što sam uspio uloviti bio je okrugli stol “Web startupi u našem dvorištu”. Moderator je bio Berislav, a sudionici Dino Reić (aka Dux, tulumarka.com), već spomenuti Damir Sabol (ex Iskon) i Stanislav Prusac (Polar), Saša Šredl, poznati bloger i čovjek iza whoishostingthis-a i Tomislav Poljak, autor IT InfoNews-a. Palo je nekoliko zanimljivih razmišljanja i savjeta iz prve ruke od ljudi koji znaju i hoće svoje znanje podijeliti sa drugima, a od cijele priče izdvojio bih temu valuacije projekata, kako odrediti cijenu svog startupa?
Neki statični parametri poput $/korisniku naravno nemaju previše smisla, ovdje sam o tome pisao, ali jedina prava procjena je ustvari ona što ju je spomenuo Berislav, a to je da sami sebi odgovorite na pitanje: “Koja je to cifra za koju bi se bili spremni odreći svog projekta, svoje razvijene i odrađene ideje?” ili Sabol: “Recite koliko mislite, pa to još pomnožite sa 10″:)
Naravno, treba u svemu biti realan, pa znati da to što se procjenjuje mora u tom trenutku na tržištu imati neku težinu, pa ako se recimo radi o webovima nove generacije o kojima je u diskusiji pretežno bilo riječi, onda ako stvar nema veliku bazu korisnika kombiniranu sa dobrim marketinškim potencijalom teren za procjenu može biti vrlo sklizak, piši kući propalo.

Nakon ovoga morao sam obaviti još neke stvari po Zagrebu, pa sam nažalost propustio Zlodija o “naivnoj socioinformatici”, Mraka o tome kako je u godinu dana dotjerao pollitiku.com u top 25 hr sajtova po Gemiusu, Gordana o MySQL-u…itd.
Kako se program odvijao u dvije dvorane, neke stvari su se preklapale, tako da ću si drugi put morati malo bolje organizirati vrijeme da se stignem u više toga uključiti.

Sve u svemu, organizacija još jedne dobre i pozitivne stvari je iza Initiuma, thumbs up!

Udruga Initium nastavlja sa akcijama. Nakon Web.Start konferencije održane u svibnju i Web konobe u rujnu, vrijeme je za prvi hrvatski BarCamp. Službeni sajt projekta nalazi se na http://barcamp.ini.hr/.

Kada? - Srijeda, 5.12., od 14.00 do 21.00

Gdje? - FER, Zagreb, Unska 3

Svi zainteresirani mogu se registrirati ovdje.

Vjerojatno već sve znate, social bitka se nastavlja, Google je izbacio OpenSocial, svoj odgovor Facebooku. API-i su vani, u điru su sa MySpaceom, LinkedIn-om, Friendsterom, Ning-om i s kim sve ne… Google naravno očekuje da će se aplikacije raširiti po webu poput virusa i spriječiti Facebook “centralizaciju”.

Nekoliko izdvojenih postova na temu:

• Techcrunch
  
• Read/Write Web
• Mashable
  
• GigaOm
• Battellemedia

Upravo sam editirao i apdejtao sam donji post o društvenim mrežama, s obzirom da mi je u Wp-u slučajno ostao timestamp na jučer u 23.59, pa je izašao ne-editirani post.
Samo da napomenem, a napisao sam to i na kraju posta, ovo je bio je tek uvod u ovu priču (1. dio), u sljedećem nastavku izdvojit ću nekoliko meni zanimljivih društvenih mreža (pretežno vertikalnih) iz raznih tržišnih niša, malo ih proanalizirati i probati na temelju raznih pokazatelja odrediti njihovu vrijednost.

Danas sam nešto mijenjao po adminu, pa mi je slučajno u publish otišao jedan nedovršeni post naslova “Tko je Bill Gross ?”. Oni koji su ga pročitali vjerojatno su ostali zbunjeni jer je post završio tek kada se priča počela razvijati…:)

Uglavnom, danas ili sutra ću najvjerojatnije završiti taj post jer se o ovom liku vrlo malo zna, čak i Wikipedia oskudjeva infom, ima samo jedan vrlo šturi članak o Grossu, a čovjek je to koji iza sebe ima vrlo zanimljivu i burnu poduzetničku prošlost…

Prošli tjedan bio sam na Web.Start-u. Bilo je dobro, samo što sam nažalost morao zbog nekih privatnih stvari brzo uhvatiti gib nazad za Rijeku pa i nisam baš okusio sve čari konfe na način koji sam prvobitno zamislio. Iako baš i nisam neki lik od držanja prezantacija i govorancija…, održao sam jedno predavanje. Moglo je sigurno i bolje (uvijek može), ali budući da je bilo prvo moje predavanje ikad dobro je i prošlo… (count on stage fright i tako to:). Feedback je sve u svemu bio većinom pozitiva, pa vjerujem da je veći dio prisutne publike skužio poantu mojeg toka misli.

Kako sam bio prisutan samo dio Biz.Day-a i nisam pohodio prvi, Tech.Day nisam upoznao neke likove sa scene koje sam mislio da hoću, ali neke igrače sam opet druge strane upoznao što mi je izuzetno drago. Iako je bilo dosta ljudi dobar dio onih koji su se definitivno trebali pojaviti nažalost je izostao.

Ogranak riječke ekipe;) je također bio na konfi, a uskoro možete očekivati i neke konkretnije stvari iz riječkih radionica i garaža… Uostalom sprema se i prva “Web Konoba”, neformalno web druženje koje će naravno biti otvoreno i za ekipu iz drugih dijelova zemlje, odnosno za sve one koje bude zanimala razmjena ideja i iskustava uz vino, plodove mora i ostale primorske šeme:)

Iako se smatra da je sve što ima veze sa Webom u Hrvatskoj skoncetrirano u metropoli, odnosno Zagrebu, mislim da će se mnogi uskoro iznenaditi sa Web valom iz ovih krajeva i nekim projektima koji su vrlo obećavajući i nabrijani. Čekajte…

I na kraju ovog posta, samo da se još časkom vratim na Web.Start i samo da kažem kapa dolje i svaka čast svima koji su sudjelovali u organizaciji, a posebice naravno Berislavu čiji je entuzijazam oko cijele priče i omogućio da se stvar odigra na ovaj način. Respect.

Kod Gigaoma sam upravo pročitao dobar post o tome kako su Internet i Tech kompanije razvalile očekivanja Wall Streeta za 1. kvartal ove godine i kako su se šminkerski analitičari na Wall Streetu već drugi kvartal našli na čudu dobrano promašivši sa svojim očekivanjima i podcjenivši njihove brojke.

Naime, ovo je vrijeme kada kompanije objavljuju svoje kvartalne rezultate i sve kompanije sa donjeg grafa izuzev Yahoo-a čijoj se krizi očito ne nazire kraj iznenadile su analitičare puno višim zaradama od očekivanih. Najveće iznenađenje, kao što vidite dolje na grafu, pripada Amazonu. Najveća online knjižara na svijetu prebacila je motku očekivanja sa zaradama skoro dvostruko iznad očekivanih, a upravo su Amazon neki od tih istih analitičara koje plaćaju masnim ciframa da misle, istražuju i procjenjuju najviše podcijenili. Ili kako piše GigaOm:

Most analysts had given up hope that Amazon’s profit margins would ever rebound, with some arguing the company was no different from an old-fashioned bookseller.Boy were they wrong. Amazon’s net profit more than doubled while its ever-scrutinized operating margin expanded thanks to some spending discipline. Piper Jaffray downgraded Amazon’s stock a day before its blowout earnings. Amazon’s stock rallied 40% in the next two days.

Kako je reagirala burza na ove rezultate Amazona može se lijepo vidjeti ovdje. Za one koje zanima više kako Internet dionice stoje na burzi zajedno sa vijestima, analizama, mišljenjima, savjetima itd., preporučam odličan blog fokusiran isključivo na tu tematiku http://internet.seekingalpha.com/

Danas me Bero u tel. razgovoru uputio na raspravu u komentarima kod Borje. Uglavnom, tamo se između ostalog javio i anonimni komentator pod nickom “Greasemonkey” kojem je jako zasmetao ni manje ni više nego ovaj “Jubito i dečki iz garaže” banner koji se vrti u headeru na home stranici i s kojim smo što kroz za_ebanciju, što za ozbiljno htjeli malo podgrijati spiku oko Web.Start konferencije. Osim dotičnog komentatora, bilo je tu i još par dežurnih pesimista koji su se potrudili u komentarima - esejima objasniti kako je besmisleno uopće pomišljati na to da bi jednog dana u bližoj, daljnjoj ili bilo kakvoj budućnosti mogao u ovoj našoj jadnoj maloj zemljici biti pokrenut Web projekt koji bi bio globalno konkurentan u bilo kojem pogledu.

Ok, za početak…mislim da je ipak pozitivno što se javljaju i komentari tog tipa, jer ako jedan obični banner sam po sebi digne bar malo buzza nije loše, pogotovo ako gledamo na odnose budžeta koje imamo na raspolaganju za oglašavanje i situaciju da se paralelno s nama u svim mogućim prime time terminima, TV i radio reklamama, jumbo plakatima i konzervama pseće prehrane oglašava događaj u Lisinskom na kojem će jedan starac u mirovini u sponzorstvu jedne grupe s budžetima o kojima neću ni pričati furati izlizane “guru” spike iz prošlog stoljeća, a na koje će svršavati domaći japiji. Mi smo za razliku od takvih orijentirani na Web.

Mislim, šta je na tim bannerima trebalo pisati: “Dođite na jebenu čajanku”?. Pa skužite ljudi da se tu nešto pokušava pokrenuti i da ljudi s entuzijazmom ulaze u ovu priču…je li ikome od vas konstantno hatersko-slackerski raspoloženih lurkera uopće jasno koliko je u ovom brdovitom balkanskom mentalnom sklopu koji ne vidi, ne čuje i ne misli dalje od Bregane teško pokrenuti bilo kakvu stvar koja ima veze sa poslovanjem, tehnologijom, Webom…vezu sa bilo čime u što nije uključen rođo, cigla, beton i mercedes…

Što to znači, da bi se svi skupa trebali povući u rupe, prestati gledati ispred sebe, pratiti što se događa vani, u kojem smjeru ovaj medij, platforma i cjelokupno tržište idu i početi kukati kako smo u teškoj banani i kako nema nikakve, apsolutno nikakve šanse da se ovdje kod nas ikad nešto promjeni i pokrene, i da ljudi koji su znanjem, idejama, vizijama i željom ravnopravni onima preko bare ili bilo kojeg dijela svijeta trebaju pristati da budu vječni luzeri u ovoj globaliziranoj tržišnoj igri samo zato jer su se rodili na krivom djeliću zemaljske kugle?
Odbijam u startu razmišljati na takav način, kako je lijepo i Aljoša napisao u komentaru na isti post kod Borje - na luzerski način. Fuck that. Stvari su onakve kakvima ih želimo vidjeti, kako kaže stara dobra izreka jer onaj koji želi nešto napraviti naći će način, razlog i put da to napravi i da do tog nečeg dođe, a onaj koji ne želi nešto napraviti uvijek će naći i smisliti alibi da to nešto ne napravi. Još jednom - fuck that.

Ova konferencija je prva koja uopće ulazi u ovo tkivo, prva koja pokreće u Hrvatskoj priču o ovim temama i ako zbog ničega drugog onda je bar zbog toga trebate podržati. Pa i vi koji poslovično dočekujete na nož svaku inicijativu koja ima za cilj pokrenuti nešto pozitivno. Kao da nam je u najmanju ruku cilj bahatiti se i preseravati. Cilj nam je razmjeniti i podjeliti informacije, iskustva, spojiti ljude sa ljudima… I da, cilj nam je izvući te “dečke iz garaže” na svjetlo dana, jer tko god nešto stvara i razmišlja u ovom smjeru, dobro je došao. A drugo, potencijalni projekti koji su tržišno zanimljivi… iako u ovoj fazi možda još i nema takvih koji mogu ozbiljno globalno zaigrati… tko kaže da ih jednog dana, u vrlo bliskoj budućnosti neće biti?

Kao prvo jedan odgovor i pitanje za Greasemonkeya, komentatora-esejistu sa Borjinog posta i svu ekipu sličnog stava i razmišljanja -….kao prvo nitko se ne zanosi niti se mora zanositi idejama kako će jednog dana ugristi Google za jaja jer je to prebahato, ali umjesto mog odgovora na koji način treba razmišljati o startupima i na koji se način može konkurirati i na globalnom tržištu puno vam bolje može odgovoriti Paul Graham, neosporni startup autoritet: (citat) “Većina ljudi, kada razmišlja o startupima, misli na kompanije tipa Apple ili Google (a upravo tako razmišlja i gore spomenuti komentator Greasemonkey jer je te dvije kompanije spomenuo u istom kontekstu u jednom od komentara). Njih svi znaju zato jer su veliki potrošački brandovi, ali na svaki startup tog tipa ide još dvadesetak koji operiraju u tržišnim nišama ili tiho žive dolje, niže u infrastrukturi. Zato, ako pokrenete uspješan startup, velike šanse su da ćete startati upravo jedan od takvih. Najbolje šanse su u tržišnim nišama. Budući da startupi nude ljudima nešto što je bolje od onog što su koristili prije, najbolje šanse su na mjestima gdje stvari najmanje valjaju”.

Za informacije kako se radi u tim tržišnim nišama koje Graham spominje i na koji se način putem Interneta iz Hrvatske mogu pokrenuti poslovi koji postaju globalno konkurentni ne trebaš klikati daleko. Klikni ovdje i pročitaj interview sa Markom Vojkovićem, pokretačem adriatice.net. Koliko se sjećam, adriatica.net je pokrenuta u Hrvatskoj, zar ne? I to na Internetu ako se ne varam? Možda nije klasični primjer startupa o kojima će biti riječi na Web.Start konferenciji, ali to je samo pokazatelj da se sve može kad se hoće, zna, želi i ima vizija. A ti zajedno sa svim ostalim pesimistima, ako ste toliko sigurni da negdje u Hrvatskoj ili Balkanu u nekoj glavi ne čuči ili se tek rađa neka ideja, inovacija i projekt za koji ćemo jednog dana reći “u jeb…te” slobodno i dalje trošite dragocjeno vrijeme i energiju i dokazujte okolo po komentarima blogova kako je budućnost u ovom pogledu crnija od najtamnije noći. Jedno sam siguran - na ovom mjestu nećete naići na istomišljenika.

Moram se ispričati svima koji ovaj blog posjećuju na redovitoj bazi zbog nešto slabije frekvencije postanja u zadnjih desetak dana. Razlog je naravno kronični nedostatak vremena, ali iako je obaveza puno, a vremena nikad dovoljno, došao je čas da se naprave određene promjene na futuria.hr. Treba osvježiti look, dodati nove stvari, funkcije, treba reorganizirati i bolje strukturirati sadržaj koji se ovdje nalazi…i još puno, puno toga treba…, a koliko će se stići vidjet ćemo…
Uglavnom, početak proljeća je tu i vrijeme je za malo svježine i nekih novih ideja na ovoj lokaciji…Stay tuned:)

Sigurno vam je poznata ona priča o Orsonu Wellesu i radio drami The War of the Worlds, ono kad su Ameri panično počeli bježati iz gradova jer su mislili da su im se vanzemaljci spustili u susjedstvo i da im prijeti istrebljenje, a to su se u biti Orson Welles i njegova ekipa samo malo “šalili” u eteru.

Ovaj kultni medijski eksperiment, SF dramu Mercury Theatre-a iz 1938. možete poslušati dolje, a na slici je naslovnica New York Timesa dan poslije emitiranja ove antologijske radio emisije.

Od danas moj spam filter dobiva nove članove. Uz klasike junk maila viagru, xanax, financijske ponude, xxx, lance sreće i ostale nametnike protiv kojih se moji spam filteri redovito i dosta uspješno bore, danas sam eto po prvi put primio i politički spam. Za sada se u spamanje izgleda bacila jedna stranka, a vjerojatno će i druge uskoro početi prakticirati ovu nezamislivo iritantnu praksu.

Pošiljatelj: “kampa2007″ sa adrese kampa2007@sdp.hr. Ma čekajte malo, jesam li ja to dobro vidio. Kampa ?! Kakva frikin kampa? Prebahato.
Prenosim tekst poruke:

možda će vas zanimati:

ciljevi SDP-ove gospodarske politike “Gospodarski rast za bolji život”, od
sutra, 8. ožujka 2007., u 12.30, bit će dostupni na web stranicama
http://namjerno-neću-staviti-url.

Na webu ćemo objavljivati vijesti, dokumente, prezentacije te video i audio zapise, a već sutra u 12.30 (do 13.15), na pitanja posjetitelja weba
odgovarat će dr. Ljubo Jurčić. Na pitanja postavljena kasnije odgovor dr. Jurčića pristići će u najkraćem roku.

Možda će me zanimati? Ne, neće me zanimati, a i da me zanimalo više neće jer….ne volim spam…ne volim predizborne kampanje…nisam ljubitelj ni simpatizer apsolutno ni jedne političke opcije ni stranke. Politika mi je degutantna disciplina.
Nakon dobivenog spama, ipak sam se nekako suzdržao, pa sam im pristojno odgovorio:

Molim vas da mi u buduće na spamate inbox sa mailovima koje nisam zatražio.
Možda ste novi na Internetu, pa vam nije jasno kako komunikacija putem ovog medija funkcionira, ali bolje da se malo educirate nego da si stvarate kontra-efekt i sramotite se ovakvim egzibicijama.

Srdačan pozdrav,
Tomislav Kovač

Update (8.3.): danas mi se javila osoba koja me stavila na, kako kaže jednokratnu mailing listu blogera koji pišu o poslovanju, internetu itd. sa isprikom zbog greške, a i u komentarima je pala isprika sa njihove strane, ja sam odgovorio…pa eto…ako vas eventualno zanima to je dolje u komentarima.

Sjećate se Eni?

Napokon, happy end.

Prošlo je već dosta od mog zadnjeg posta online travel tematike, pa ću danas ispraviti tu nepravdu. Danas evo jednog pdf-a na download koji će biti zanimljiv svima koji prate globalnu situaciju u ovom tržišnom segmentu, a radi se o Hitwise-ovom prošlomjesečnom izvještaju, odnosno top listi posjećenosti sajtova u travel kategoriji. Na listi je 20 najposjećenijih sajtova, nekoliko grafova s trendovima i najtraženije ključne riječi, a primjetit ćete da su pod ovu kategoriju svrstani i mapquest, yahoo maps i google maps, koji nisu baš ono striktni travel, ali ih naravno itekako velik broj putnika koristi kod planiranja putovanja i snalaženja po destinacijama, pa ih u Hitwise-u redovito ubacuju u ovu kategoriju.

Dolje u nastavku prenosim top 10 gdje se vidi kako su po dobrom starom običaju najveće online agencije Expedia, Travelocity i Orbitz u samom vrhu, a ostala mjesta u top 20 rezervirana su uglavnom za zrakoplovne kompanije. Ono što bi izdvojio je 13. mjesto na koje se smjestio moj omiljeni tripadvisor.com, najveća online zajednica putnika i sajt koji je dobrano pretumbao neke stvari u ovoj kategoriji, pokazao što to znači travel 2.0.

I da ne zaboravim, na spomenutom tripadvisoru inače možete downloadati još jedan dosta zanimljiv dokument - Traveler’s Choice Hotel Awards za 2006., a radi se o hotelima koje su sami članovi (njih par milijuna;) ocjenili najboljima u nekoliko kategorija. Ako vas interesiraju ti podaci, morate se registrirati na tripadvisor, odnosno ostaviti mail ovdje.

U nastavku top 10 travel sajtova (Hitwise):

pozicija / sajt / udio

1. MapQuest www.mapquest.com 11.94%
2. Expedia www.expedia.com 4.62%
3. Yahoo! Maps maps.yahoo.com 4.04%
4. Travelocity www.travelocity.com 2.92%
5. Southwest Airlines www.southwest.com 2.87%
6. Orbitz www.orbitz.com 2.76%
7. Cheap Tickets www.cheaptickets.com 2.60%
8. Google Maps maps.google.com 2.02%
9. Yahoo! Travel travel.yahoo.com 1.30%
10. American Airlines www.aa.com 1.28%

Prije nekih godinu i pol dana objavio sam na blogu ovaj tekst u kojem je između ostalog pisalo:

“…Koja vam se od ove dvije rečenice više sviđa:

1. Ovo je prvi put da će građani biti na samom vrhu piramide u mainstream medijima i zato je to veliki trenutak (za blogove)

ili

2. Cijeli smisao blogova je da ne budu dijelom velikih medija…”

Bila je tada aktualna akvizicija u kojoj je jedan veliki telekom / medijski div AOL kupio jednu malu blog mrežu, Weblogs Inc. Mišljenja oko toga bila su podijeljena, prvu rečenicu izrekao je Jason Calacanis, osnivač Weblogs Inc.-a, a drugu Nick Denton, njegov konkurent iz Gawker Media koji je tada imao deal sa VNU-om (izdavačem Adweek-a i Billboarda). Iza toga, napisao sam i treću rečenicu, koja je išla otprilike ovako: “…Oba deala, i onaj AOL - Weblogs Inc. i VNU - Gawker dokaz su da su blogovi postali ravnopravni medij koji može imati ulogu i egzistirati kao i bilo koji drugi oblik medija.”

Ta rečenica, koju je izrekla Susan Merit iz 5ive consulting grupe mi se u tom trenutku činila kao najrealniji opis situacije, a mogao bi je prepisati i za ono što se dogodilo jučer na domaći način “akvizicijom” Zombixa od strane Jutarnjeg. OK, da je Zombix nekim čudom prešao na onaj portal na kojem prevladavaju roza nijanse, a sadržaj se otvara u frejmovima, pomislio bi da je bloganje otišlo u krasan …., ali ovako…pa neka čovjek zaradi neku kintu pisanjem, samo se nadam da neće omekšati retoriku pod tim korporacijskim pravilima i oglašivačkim diktatima protiv kojih se zdušno borio godinama. Više o ovoj temi pisali su Borja i Aljoša, pa svakako navratite tamo ako već niste.