Budući da je naš mozak organ koji dnevno može procesirati, logički povezati i u praksi iskoristiti samo jedan mali dio informacija koje kolaju svim tim virtualnim i fizičkim dužinama / širinama, treba ga hraniti pažljivo i dozirano, isključivo kvalitetnom “hranom” i dopustiti da se njegove konekcije i spremnici pobrinu da sve legne na svoje mjesto.

Ako tu postoji ravnoteža, on će imati zraka za disanje, a slika koju će stvoriti biti će puno jasnija nego kad ga se zaguši s hrpom nepotrebnog. Ako ne razvijete mehanizme za eliminaciju šuma i filtraciju informacijskog smeća, vjerojatno ćete se osjećati loše, a mogla bi vas oprati i neka vrsta informacijske anksioznosti.

Na takvom time consuming monstrumu kao što je internet eliminirati šum znači prevaliti dobar dio puta prema stvaranju realne slike o stvarima za koje ste poslovno i privatno zainteresirani, pa ih eto, praktički svakodnevno pratite. Tko bolje ovladava tim tehnikama, život mu je lakši.

Borim se sa skretanjima u sporedne informacijske ulice svaki dan, kao i većina vas koji ovo čitate, a ovdje ću kao primjer navesti hrvanje sa hrpetinama ulaznih informacija koji dolaze RSS-om u moj netvibes.

Sjećam se onog, sada već dalekog trenutka kada sam prvi put čuo za RSS i potrpao prve feedove u čitač, prao me ushit. I prije sam bio strastveni gutač informacija, ali tek me RSS u punom smislu riječi pretvorio u info đankija koji prati mali-milijun izvora i stalno gleda je li nesto novo apdejtano u toj hrpetini, prvo vijesti sa prvih izvora, pa onda interpretacije jedne te iste vijesti iz različitih izvora, različita mišljenja o ovome i onome, heh….da se ne bi štogod propustilo i da bi se kao neka realna slika stvorila…

Te nepregledne hrpetine feedova, a kroz moje čitače prohujalo ih je stvarno jako puno, ponekad znaju itekako umoriti i htio ne htio moraš razviti mehanizmime eliminacije šuma / filtracije smeća. U isto vrijeme uz razvijanje tih mehanizama kroz godine su se isprofilirali i autoriteti na poljima koja pratim tako da dobro znam koliko kome mogu vjerovati i što od koga mogu očekivati.

Evo recimo sad ta sapunica sa Microsoftom i Yahoo-om, dovoljno mi je zaviriti u 3 provjerena izvora i već mogu dosta realno pretpostaviti kakva je situacija i što se može očekivati. Prije bi mi do zaokruživanja cijelokupne slike oko tog slučaja trebalo znatno više utrošenog vremena / energije, danas pogledam na tri mjesta i to je to, poprilično realna slika je stvorena.

Danas, za razliku od nekadašnje situacije, na kompu i na tytnu imam samo 36 feedova u tri kategorije i to je to. Dosta i previše. Kada jurnjava za informacijom postane sama sebi svrha, nema smisla prevelikog cijela ta priča, ali kada se od upijenih informacija pokuša stvoriti šira slika, a informacija staviti u neki upotrebljivi kontekst i “zasaditi”, … e onda to ima itekakvog smisla.

U prvom tabu nalazi se 12x feedova koji prate razne segmente internet industrije, u drugom je 12 hr i ex-yu blogera, a u trećem vijesti iz zemlje i svijeta (biz-related uglavnom).

Mislim da mi to daje poprilično realan uvid i da mogu sasvim dobro vizualizirati trendove i kretanja na tržistima koja pratim, a u slučaju kategorije hr blogova, opustiti se čitajući kolege.

Uglavnom, danas odvojim sat do maksimalno dva dnevno za čitanje feedova, a nekad mi je to uzimalo puno više vremena. Blagotvorne učinke ovog rasterećenja ne moram ni spominjati…

Dogodilo se ono o čemu se na veliko pisalo ovih dana - Microsoft je ugrabio deal sa Facebookom prije Google-a. I prije je ovaj dvojac surađivao na američkom tržištu, a sada proširuju oglašivačku suradnju na globalnom tržištu.

Microsoft je za 240 milijuna $ dobio 1.6% udjela u Facebooku, što znači da je kompanija procijenjena na 15 milijardi i da su glasine koje su se širile webom zadnjih tjedana bile točne.

Ponovo se dogodilo ono o čemu sam pisao neki dan - “kupuj po bilo kojoj cijeni da ne ugrabi drugi“, a vidjet ćmo do kojih to granica sve skupa može ići.

Danas je dovoljno bilo preletjeti naslove u feed čitaču i vidjeti kako Facebook i Microsoft iskaču u svakom drugom naslovu, pisali su o tome i mainstream mediji, kao i fokusirani blogovi, neki su samo kratko prenjeli informaciju kako se to dogodilo, a neki su ušli i u malo dublje analize.

John Battelle, čiji sam nedavni razgovor sa Markom Zuckerbergom objavio u jučerašnjem postu, a koji se već u masu slučajeva pokazao kao jako dobar vizionar u cijelom tom search-media-advertising-technology kolopletu kaže kako tu mora postojati neka kvaka. U postu “Facebook and Microsoft” pita se je li Microsoft precijenio deal i kako će na kraju krajeva u praksi izgledati ta suradnja. Pitanje koje stoji iza svega je i radi li Facebook na potpuno novoj oglašivačkoj plaformi koja bi trebala konkurirati Googleovoj, a Battelle je naziva “social advertising platform”. To bi bilo otprilike ovo:

Adsense driven not by search queries, but by personal profile. It could be a major, major new platform, if we, as a culture, take to it. It’s not a given, but it’s a very compelling vision.

Moram piznati, vrlo zanimljiva ideja, što jest - jest.

Za kraj ovog posta jedna isprika jer sam još prije par tjedana najavio jedan tekst koji je usko povezan sa cijelom ovom pričom, a radi se o evaluaciji vrijednosti društvenih mreža koji je malo poduži, pa je malo zapeo u draftu i nikako ga dotjerati do kraja, a u kojem ću se praviti da sam ja kao neki faktor - recimo Google, Yahoo ili netko treći i da kupujem neku tamo fiktivnu društvenu mrežu, pa će biti riječi o tome na kojih bi 10 stvari gledao u tom slučaju.

Svečano dajem časnu pionirsku riječ da ću se potruditi to završiti i objaviti najkasnije do nedjelje:)

U zadnjem broju Wireda (15.04.) odlična udarna tema, dobra priča unutar korica magazina, a fora je i svojevrsni “hack” na samoj naslovnici na kojoj se nalazi fotka Jenne Fischer, lika tajnice Paam Beesly iz predobre humoristične serije “The Office” koja je nakon britanske verzije doživjela i američku inačicu. Da bi skužili u čemu je fora sa naslovnicom morat ćete kupiti Wired, ali budući da spomenuta gospođica u rukama drži natpis na kojem piše “Get naked and…” mislim da predpostavljate o čemu se radi. Uglavnom, tema broja nosi naziv “radikalna transparentnost”, a na naslovnici je postavljeno pitanje: “zašto je razotkrivanje samoga sebe budućnost biznisa?”

Razne su stvari obrađene, sve od bloganja CEO-a, preko dijeljenja poslovnih tajni sa najljućom konkurencijom pa do Microsoftovog prljavog veša, ali dvije rečenice koje su mi zapele za oko su sljedeće: Prva: “Google nije tražilica, to je reputacijski sustav”…., i druga: “danas o vama i vašoj kompaniji više može reći jedna pretraga na Googleu nego milijuni uloženi u PR kampanju”… Dvije su to stvari izvučene iz cijelog članka koji je kao i uvijek kad je Wired u pitanju dosta zanimljiv, a ovoga puta priča se o otvorenosti i reputaciji koja se o vama ili vašoj firmi stvara na webu.

Teza je otprilike ta da se inako više ništa ne može sakriti, pa je onda najbolje za kompanije i pojedince da budu potpuno otvoreni i iskreni, odnosno da se potpuno razotkriju. Polako dolazi vrijeme kada vam niti jedan svemogući spin doktor neće pomoći ako podcjenjujete ljude koji su vam kruh - ljude koji kupuju vaše usluge, proizvode, ljude s kojima komunicirate, ljude koji vas biraju na pozicije na kojima ispravljate ispravke netočnih navoda i ljude koje gledate u oči danas, ovdje, kroz širokopojasni kabel…

U toj nabujaloj rijeci nula i jedinica niti jedan spin doktor ne može vam pomoći ako lažete i niste iskreni nego pokušavate prozirnost prodati pod stav zato jer u svijetu brzih veza, pingova i crawlera spin doktor ne može pomoći ni sebi. Spomenuti recimo ime Ratka Mačeka u kontekstu nekakvog pojma koji se pojavljuje u okviru jednog masovnog jednosmjerno odašiljajućeg medija kao što je televizija ili recimo novinski papir, pa usporediti tu sliku s onim što Ratko Maček predstavlja u online svijetu dvije su potpuno različite stvari. To zna svatko tko zna koristiti osnovnu funkciju Google-a ili recimo kliknuti play na Youtube videu.

Moć viralnog efekta koji se vraća kao bumerang u glavu vani su, posebice u Americi već jako dobro na svojoj koži iskusili brojni likovi sa poslovne i političke scene i shvatili su da se ovaj medij jednostavno ne može kontrolirati na način na koji su oni to zamislili. Likovi poput Ivice Kirina i spomenutog Mačeka koji se kod nas pojavlju u ovim ulogama tek su prvi vijesnici proljeća, a dostupna tehnologija i jednostavne mogućnosti produkcije kod nas tek trebaju pokazati pravo lice, pa će se zasigurno i još poneki njihov kolega naći u tom popularnom društvu.

To su neki od ispravljača ispravaka i shvatili ili im je netko iz nihovih svemogućih PR timova rekao kako je taj blog nešto novo i super, pa sad neki čak pišu i blogove. Izbori se bliže. Pročitao sam par tih postova i ne želim više. Odnosno, ne mogu, teško je to štivo…Opet, možda se poprave… I postanu “radikalno transparentni”. Baah,… pa još smo uvijek na onom brdovitom poluotoku i ne možemo mu tako lako pobjeći.
A možda i Mudrinić počne blogati kao ovi amerski CEO-i pa ispriča sve o tome kako nas zajebavaju godinama, možda se neki od njegovih podanika jednog dana pospe pepelom pa kaže kako su se onomad u stvari samo malo šalili i da ugašeni kompovi ipak ne mogu nabijati račune. A možda…

Ne, nije šala, prema Wiredu, tako bi otprilike trebala izgledati budućnost.

Svaki pojedini konzument nekog medija… gledatelj, slušatelj ili čitatelj bio je i ostao unikatni miks generičkih interesa i specifičnih interesa. Iako mnogi pojedinci mogu dijeliti neke generičke interese kao što su vrijeme i nogomet recimo, većina, ako ne i svi imaju vrlo specifične interese. Da, svaki individualac je istinski jedinstvena mješavina generičkih i specifičnih interesa. Do otprilike 30 godina unazad, prosječan čovjek nije imao pristup niti jednom mediju koji bi mogao zadovoljiti svaki od njegovih specifičnih interesa.

Jedino što mu je bilo na raspolaganju bio je masovni medij, koji je donekle uspješno mogao zadovoljiti određen broj njegovih generičkih interesa. Zatim su medijske tehnologije evoluirale u smjerovima koji su postupno počeli zadovoljavati njegove specifične interese. Tijekom 70-tih, unaprijeđenja tehnologije tiska dovela su do procvata specijaliziranih magazina i odjednom na kioscima više nije bilo 2 ili 12 magazina… bilo ih je na stotine, od kojih je većina bila fokusirana isključivo na specijalizirane teme.

Tijekom 80-tih, u Americi dolazi do rasta prvo analogne, a onda zatim u 90-tima i digitalne kabelske televizije povećavajući prosječnom gledatelju izbor sa do tada samo četiri na stotine dostupnih kanala, većinom također usko specijaliziranih (Home & Garden TV, Golf Channel, History Channel…). Onda nakon toga, tijekom 90-tih javno dostupan postaje Internet i pojedinac ima dostupne pred sobom milijune web siteova, od kojih je većina orijentirana na specifične teme.

Rezultat toga je da je sve više pojedinaca koji su koristili (generički) masovni medij zato jer im je to bio jedini dostupan izbor, počelo gravitirati specijaliziranim magazinima, TV kanalima ili web stranicama radije nego da koriste samo mas-medijske (generičke) publikacije, kanale i web siteove.
Vrijeme prolazi, sve više i više pojedinaca koristi masovne medije sve manje i manje, a to više i više uskoro će postati većina. Pojedinci, individualci… nisu se promijenili; oduvijek smo bili fragmentirani po pitanju različitih životnih interesa. Ono što se promijenilo medijske su navike. Te navike sada nam jednostavno omogućuju da zadovoljimo čitavu paletu svojih specifičnih, fragmentiranih interesa koje smo oduvijek imali. Fragmenata ima upravo onoliko koliko ima i pojedinaca. Tako je uvijek bilo i uvijek će biti.

(izvor: slobodni prijevod citata Vina Crosbie-a u knjizi “The Long Tail” Chrisa Andersona)

Prije nekih godinu i pol dana objavio sam na blogu ovaj tekst u kojem je između ostalog pisalo:

“…Koja vam se od ove dvije rečenice više sviđa:

1. Ovo je prvi put da će građani biti na samom vrhu piramide u mainstream medijima i zato je to veliki trenutak (za blogove)

ili

2. Cijeli smisao blogova je da ne budu dijelom velikih medija…”

Bila je tada aktualna akvizicija u kojoj je jedan veliki telekom / medijski div AOL kupio jednu malu blog mrežu, Weblogs Inc. Mišljenja oko toga bila su podijeljena, prvu rečenicu izrekao je Jason Calacanis, osnivač Weblogs Inc.-a, a drugu Nick Denton, njegov konkurent iz Gawker Media koji je tada imao deal sa VNU-om (izdavačem Adweek-a i Billboarda). Iza toga, napisao sam i treću rečenicu, koja je išla otprilike ovako: “…Oba deala, i onaj AOL - Weblogs Inc. i VNU - Gawker dokaz su da su blogovi postali ravnopravni medij koji može imati ulogu i egzistirati kao i bilo koji drugi oblik medija.”

Ta rečenica, koju je izrekla Susan Merit iz 5ive consulting grupe mi se u tom trenutku činila kao najrealniji opis situacije, a mogao bi je prepisati i za ono što se dogodilo jučer na domaći način “akvizicijom” Zombixa od strane Jutarnjeg. OK, da je Zombix nekim čudom prešao na onaj portal na kojem prevladavaju roza nijanse, a sadržaj se otvara u frejmovima, pomislio bi da je bloganje otišlo u krasan …., ali ovako…pa neka čovjek zaradi neku kintu pisanjem, samo se nadam da neće omekšati retoriku pod tim korporacijskim pravilima i oglašivačkim diktatima protiv kojih se zdušno borio godinama. Više o ovoj temi pisali su Borja i Aljoša, pa svakako navratite tamo ako već niste.

Yahoo Pipes

Evo nečeg novog iz Yahoo-a, dosta zanimljivog i potencijalno korisnog. Yahoo Pipes je servis putem kojeg na izrazito jednostavan način možete kombinirati razne izvore podataka na webu, strukturirati ih, organizirati i kreirati svojevrsne mashupe koji će vam biti od koristi, a možete ih naravno u starom dobrom web 2.0 maniru podjeliti s drugima i učiniti ih javno dostupnima.

Ne znam je li se Pipes srušio od navale ili što je posrijedi, ali trenutno mu se ne može pristupiti,…a baš sam si smislio jedan mix u glavi…Ok, pokušat ću malo kasnije. Uglavnom, dosta blogova i sajtova je već testiralo servis ranije i obajvilo svoja zapažanja, između ostalog i Techcrunch i O’Reilly.

NY Times - papir vs. ekran

Djelić teksta interviewa sa Arthurom Sulzbergerom, vlasnikom NY Timesa (via Threadwatch) kojem troškovi papirnatog izdanja zagorčavaju život:

Given the constant erosion of the printed press, do you see the New York Times still being printed in five years?

“I really don’t know whether we’ll be printing the Times in five years, and you know what? I don’t care either,” he says.

Sulzberger is focusing on how to best manage the transition from print to Internet.

“The Internet is a wonderful place to be, and we’re leading there,” he points out.

Video by professor

I za kraj jedan video naslova “Web 2.0 … The Machine is Us/ing Us”. Zanimljivost: autor videa je inače profesor antropologije.

Ako bi se u zadnje dvije godine u cijelom tom web 2.0 buzzu moralo izdvojiti nešto što je najviše obilježilo buku, u vrhu bi zasigurno bile društvene mreže (social networking) i korisnički sadržaji (user generated content). Nekoliko dealova odjeknulo je poput bombi i zainteresiralo za priču i one koji su dugo vremena ignorirali i bili skeptični prema novom uzletu weba. Najzvučniji od svih bili su kupovina MySpace-a od strane medijskog magnata Ruperta Murdocha i nedavna Googleova kupovina Youtube-a za impresivnih 1.65 milijardi $.

Što je realno?

Kada je Murdoch zapikirao MySpace i izbrojao za njega cifru od 580 milijuna $ mnogi su se pitali je li stari lisac poludio pod stare dane kad se tako olako razbacuje dolarima ili on u hrpi nekih tamo dječjih stranica lošeg dizajna ipak vidi neku skrivenu vrijednost koju obični promatrač golim okom ne uspijeva dokučiti. Kako se razvila priča o MySpace-u dobro je poznata stvar, mreža je to koja danas broji desetke milijuna članova, a neki analitičari procjenjuju njenu trenutnu vrijednosti i na pet i više milijardi $.

Slično tome, zadnji Googleov potez i kupovina Youtube-a opet je pokrenula buran dijalog i postavila veliki upitnik realnosti plaćene cijene za godinu i pol dana star sajt nad kojim, prema skepticima, visi mač autorskih prava. Jesu li ove cifre uistinu realne ili nisu, neka procjenjuju skupo plaćeni analitičari Wall Streeta, ali jedno je sigurno: ni Murdoch ni Google nisu kupili obične web stranice, oni su kupili mjesta gdje se ljudi sastaju, provode ogromne količine vremena, dijele, preporučuju i upućuju se međusobno na stvari koje vole i koje ih zanimaju.

Društvene mreže u 2007.

Ova godina bit će vrlo zanimljiva kad su društvene mreže u pitanju, a kako kaže Robert Young sa GigaOM-a njihovi tržišni izazovi i ciljevi mogli bi se sažeti u sljedeće tri riječi: monetizacija, monetizacija i monetizacija. Nije da društvene mreže ne zarađuju i sada od raznih oglašivačkih modela, ali “klik rate” i CPM-i (zarade oglasa za 1000 prikaza) još uvijek su daleko od bajnih. Young je kao razlog slabih oglašivačkih prihoda na volumen izdvojio sljedeće tri stvari:

1. Društvene mreže i online zajednice generalno, slabi su generatori “akcijskih klikova”, odnosno onih koji donose najveće stope konverzije. Takvi klikovi najučinkovitiji su sa samih pretraživača kada posjetitelj direktno u search okvir upisuje svoju potrebu. S druge strane, društvene mreže imaju potencijal postati najbolji brand komunikatori i pretvoriti se u snažne zamašnjake kada je o stvaranju prepoznatljivosti nekog branda riječ.

2. E sad, budući da su društvene mreže, kako ih je Young lijepo nazvao “novi medij za izražavanje i komunikaciju” (new media for self-expression and communications), čija se sama srž vrti oko ljudi, a ne oko proizvoda, vitalna je stvar da se te ljude uključi u sam proces. U takvom odnosu stvari bitno je da se na korisnike počme gledati na drugi način, ne samo kao na krajnje primaoce (end-receivers), nego kao prenositelje poruke (re-communicators). …So just don’t advertise at them, advertise with and through them…

3. Treće, zbog dosta niskih CPM-a i pritiska monetizacije na njima, stvari nisu previše efektne za oglašivače, a što je još bitnije, iznimno trpi i korisničko iskustvo. Stranice su prenatrpane oglasima koji se nalaze na praktički svakom učitanom pageview-u, a njihov učinak baš i nije za pamćenje. Još jedan znak da se društvene mreže bace na razrađivanje strategija kako bi zadovoljstvo i jedne i druge strane, korisnika i oglašivača bilo na većem nivou.

Prilagodba

Tu je potrebna prilagodba, korištenje raznih alata i tipova ciljanja korisnika, a osim povećanja relevantnosti i većih “klik rata” na same oglasa treba omogućiti i pristup širokoj paleti tipova oglašivača koji imaju interes (veliki, mali, srednji…)

U sljedećoj godini u svijetu se očekuje poplava društvenih mreža, a i kod nas bi se trebalo početi događati nešto opipljivije. Prednjačit će vjerojatno one vertikalnog tipa (namjenjene određenim grupama korisnika - sport, zdravlje, glazba, moda, auti, teenageri, žene u godinama ili što već.). Osim toga, mreže bi se trebale proširivati i na mobilne platforme što će im dodatno dizati rejting i broj korisnika.

Najtraženije u 2006.

Prosinac je i razne analize godine na izmaku, kao i predviđanja za sljedeću pojavljuju su kao na tekućoj vrpci. I top liste uz bok s njima. Svake godine u ovo vrijeme i tražilice izbace podatke o najtraženijim pojmovima godine. Yahoo je, kao što sam već pisao, ove godine malo uranio sa svojom listom, a i ostali su prošli tjedan objavili svoje liste. Krenimo sa domaćim Pogotkom, prošli tjedan slali su press release, vjerojatno ste to već vidjeli, a ako niste Siniša je nabacio stručni osvrt:).
Dok se Google još uvijek čeka (oni tradicionalno zadnji objavljuju listu na svom Zeitgeistu), vani su liste AOL-a, Lycosa i MSN Live-a.

Time i druge naslovnice

I dok mi, čak i u ovom malom komadiću blogosfere već dugo trubimo o Webu 2.0 (koji se u međuvremenu kao buzzword dobrano izlizao tako da mi je već i neugodno upotrebljavati taj izraz:), priča o sudjelovanju, dijeljenju, stvaranju, konzumaciji sadržaja i sve te lijepe 2.0 stvari tek sada počinju stvarati pravu buku u mainstream medijima.
Ne u domaćim, naravno.

Mislio sam na naslovnicu Time-a koja za osobu godine proglašava vas i ima udarnu priču o ovoj temi. U ožujku je, ako se sjećate i Newsweek imao naslovnicu sa Webom 2.0 u glavnoj ulozi, a za desetak godina će se možda i naši tjednici pozabaviti ovakvim temama. Naravno, ako ostane mjesta od silnih rekla-kazala baljezgarija, možda se nađe mjesta za neki mali člančić negdje između dva izvještaja o pucnjavi na cajkama i nekog imbecilnog sponzorskog domjenka u kojem sudjeluju recimo zvijezde Huljićeve sapunice.

Stanje novih medija

I za kraj linkovi na postove starog lisca Battelle-a koji se bavi stanjem u novim medijima. Postovi: Packaged Goods Media vs. Conversational Media, Part One i Part Two.

Google kopira Yahoo

“Nisam siguran je li to glupost, lijenost ili mix oboje, ali provjerite ovo”… - kaže Jeremy Zawodny na svom blogu i optužuje Google za drsku krađu.

Integracija

Što zajedničkog New York Times ima sa Diggom, Facebookom i Newsvineom? Pa eto, do sada baš i nije bilo neke pretjerane veze, ali i ograđeni vrtovi se počinju otvarati. Građansko novinarstvo i sudjelovanje su u điru. O čemu se radi provjerite na Techcrunchu.

Agencija ili direktno?

Danas oko 50% svjetskih putnika kupuje i rezervira putovanja i smještaje na Internetu. Expedia, Orbitz, Travelocity i ostale velike agencije nude putnicima sjajne mogućnosti usporedbe cijena, pregleda po svim mogućim kriterijima i olakšavaju donošenje odluke o bookingu. To je istina i ove agencije su u prvoj fazi odnosile najveći financijski kolač povezan sa kategorijom online putovanja i turizma.

Ali…vremena se mjenjaju, korisnici postaju sve zahtjevniji, a i nove tehnologije u percepciji prosječnog korisnika više baš i nisu toliko čudo. Direktni bookinzi sa sajtova suppliera, hotela, zrakoplovnih i rent a car kompanija, rastu tako iz dana u dan, ljudi žele uštedjeti vrijeme i dobiti najpovoljniju moguću cijenu, pa se sve više uočava i trend da posjetitelji pretražuju velike agencije kako bi usporedili cijene i razne opcije, a onda odlaze sa tih sajtova direktno na supplier sajtove i tamo obavljaju booking.

Evo i nešto friških informacija vezanih za ovu tematiku.

Review Me eksperiment

Aljoša je prije neki dan pisao o ReviewMe i novom pokušaju “plati za post” marketinga. Poznati blog o novim medijima Publishing 2.0 odlučio je napraviti mali eksperiment, uzeti lovu za objavu ReviewMe recenzije da vidi kakve će to reakcije izazvati kod njegovih posjetitelja.
Evo recenzije s pripadajućim reakcijama u komentarima, a evo i izvučenih poučaka.

Euro Internet statistike

Oko polovica stanovnika susjedne nam zajednice naroda u koju bi željeli ući koristi Internet barem jednom tjedno. Tako kažu podaci Eurostata koje je Clickz stats fino rasporedio po tablicama. Kolonu vodećih po ovom kriteriju, kao i uostalom sve tehnološke trendove, očekivano predvode skandinavske zemlje. Ako vas eventualno zanima, ovdje ima još raznih euro statistika.

Što vidi Battelle?

John Battelle, čovjek čiji rad konstantno pratim i kojeg smatram web facom u pravom smislu riječi, govorio je na PubConu o onome o čemu često priča - budućnosti Interneta. Inače, Battelle je pionir Interneta i već je predvidio hrpu stvari koje danas svakodnevno koristimo, tako da se njegova predviđanja uvijek prate s posebnom pozornošću. Čovjek naravno piše i blog na lokaciji http://battellemedia.com/.

Izbori i online marketing

Kada je riječ o izbornim kampanjama u onoj zemlji preko bare svima je vrlo dobro poznato kako se tu ne biraju sredstva i kako se koristi apsolutno sve što je na raspolaganju kako bi se došlo do birača. Ovaj put su pobjedu odnjeli demokrati, a Clickz je tijekom cijelih izbora pratio online komponentu izborne kampanje i donosi rekapitulaciju izbora 2006 kroz online marketing naočale. Clickz kaže kako su se na ovim izborima, za razliku od prošlih, puno manje koristili baneri, a puno više neke druge marketinške metode, uključujući PPC kampanje, user gen. sadržaj i ostalo.

Zli car ili dobra vila 2

Svojedobno je na ovom blogu objavljen post Zli car ili dobra vila?. Pisao sam to nakon što je Google sa kupljenim Urchinom preimenovanim u Analytics izašao pred raju u free varijanti. Ova good/evil priča i brojne rasprave koje se o načinu funkcioniranja Googlea vode po tech i marketinškim forumima, blogovima, sajtovima itd… sele se lagano i u mainstream medijski prostor. Tako se i NYT u jučerašnjem tekstu A Struggle Over Dominance and Definition pita je li Google dobar ili loš dečko.

Web 2.0 summit sažetak

R/W web u postu Web 2.0 Summit Wrap-up iznosi osobne dojmove o netom završenoj konferenciji koja je ove godine preimenovana u samit, a po njemu je dosta izgubila na čari i entuzijazmu koji se tamo osjećao zadnje dvije godine. Kaže kako je ove godine bilo puno manje dizajnera, developera…, a puno više poslovnjaka, ljudi iz velikih medijskih kompanija…

Gerilski marketing pali. Razni njegovi oblici. Jedna od definitivno jačih stvari u današnje vrijeme je naravno i Digg, pogotovo za one koje imaju projekte namjenjene globalnom tržištu. Mnogi su već iskusili taj opjevani Digg efekt na svojoj koži. Zadnji primjer sa ovih prostora kojeg se sjećam bio je onaj kada je developer iz sujedstva Ilija Studen vrlo dobro prošao sa svojim projektom ActiveCollab.

Jučer je sličnu stvar iskusio i Alen Grakalić, nagrađivani CSS dizajner iz mog grada koji je nedavno pokrenuo dobro osmišljen projekt CSS globe, globalnu online zajednicu za dizajnere i developere. Jučer je članak o njegovom projektu završio na naslovnici Digga i malo poslije toga smo se čuli. Uglavnom, kaže čovjek da je gotovo nadrealno pratiti real time statistiku nakon što članak završi na naslovnici i diggovi se dobrano zaredaju. Treba svakako osigurati dovoljnu količinu bandwitha:)

Za kraj par riječi o samom projektu: radi se, kao što sam rekao, o online community sajtu u specifičnoj niši, orjentiranom na profesionalne dizajnere i developere kojima su web standardi vrlo bitna stvar u radu. Sajt nije samo klasična CSS galerija i showcase, nego nudi svojim članovima opciju da kreiraju vijesti, izlistavaju svoj portfolio, a u planu je i spajanje ponude i potražnje, odnosno uspostavljanje svojevrsnog marketplacea u ovom segmentu.

Na webu već nekoliko dana bruji o mogućnosti Googleove kupovine YouTube-a. Iako se svi (Techcrunch, BusinessWeek, WSJ, Forbes, agencije, hrpe blogova…) pozivaju na neimenovane izvore i ističu kako je sve u “glasina fazi” itekako je očito je da se tu nešto mućka. Spominju se i cifre. Svi pričaju o iznosu od 1.6 milijardi dolara. Za YouTube, firmu staru nešto više od godine i pol dana, priznat ćete - vrlo dobar ulov.

Sve je to OK, ali… jedan problemčić vidljivo iskače kao moguća prepreka dealu. Copyright priča, naravno. Od 100 milijuna videa koji se dnevno zavrte na YouTube-u dobar broj njih mogao bi se okarakterizirati kao “roba sumnjivog porijekla” u terminima copyrighta. A je li to stvarno baš toliki problem ili je stvar možda malo prenapuhana? Da Youtube kupi bilo tko drugi osim Googlea to bi se moglo smatrati vrlo velikim problemom. Ovako su stvari ipak malo drukčije, i to u samom startu.

Ili kako to lijepo kaže John Battelle:

Other Big Media companies will sue the shit out of whoever buys YouTube. But Google has one hell of a legal team, and it’s entire business is based on the DMCA safe harbor. “We’re not here to compete with you guys for content creation,” Google says, “we’re here to partner with you!”

I gle čuda, danas tek što je počeo dan - iskaču vijesti kako Google i Youtube već potpisuju distribucijske ugovore upravo sa onim velikim igračima koji bi ih po nekoj logici prvi trebali “povući” za autorska prava. Google je tako dok ovo pišem već potpisao sa Warner Music-om and Sony BMG-om, a YouTube sa Universalom, Sony BMG-om, TV mrežom CBS (i prije sa Warnerom).

Možemo se naravno kladiti da to nije i kraj priče, a ima još jedna zanimljiva stvarčica: medijske kompanije koje su potpisale deal sa YouTube-om moći će se koristiti posebnom tehnologijom koja će vlasnicima originalnih autorskih prava omogućavati da filtriraju i eliminiraju piratske video materijale koje nađu na YouTube-u. Alternativno, moći će oko tog videa vrtiti ciljene oglase i zarađivati od klikova.

U jučerašnjem postu pisao sam o pokušaju bloganja Davida Camerona, britanskog političara i lidera torijevaca, a evo još jedna zanimljivost na tom tragu. Eric Schmidt, Googleov CEO, jučer je govorio na konferenciji te iste stranke u Bournemouthu i upozorio političare na činjenicu kako će za pet godina konačni rezultati izbora itekako ovisiti o Internetu. Najavio im je koncept tzv. “truth predictor” softvera koji bi omogućavao biračima da u realnom vremenu provjeravaju govore li političari istinu tijekom live debata.

Ako vas zanima taj govor Erica Schmidta, možete pogledati .wmv klip, a kako u ovim online vremenima izgledaju otrcane političke fraze i klišeji možete vidjeti na Youtube-u u spoof videu Changes. Nedavno su se pojavili i prvi domaći uradci na ovom tragu, siguran sam da će ih uskoro biti sve više.

  “Prije samo deset godina za web siteove je izazov predstavljalo dobiti vrijeme ljudi provedeno ispred ekrana računala. Danas je problem malo drukčiji - nagovoriti ljude mlađe od 50 godina da kupe novine.” - piše Time u članku Do Newspapers Have a Future?

  Na ImediaConnectionsu osvanuo je vrlo dobar tekst o 10 marketinških pogrešaka koje bi bilo dobro izbjeći. Link.

  O spamovima, virusima…i ostalim štetočinama piše Clickz u redovitom mjesečnom izvještaju Smrtonosni duo: spam i virusi. (podaci za 08/2006).

Hrvatskim medijima kao da nije dosta blamaže koju su si priuštili prenoseći kao potvrđene informacije lažne vijesti u kreaciji grupe medijskih aktivista putem Mirror BE92 projekta (Marko BiznisBlog je pisao o tome, sjećate se?). Jednostavno, nije im dosta, pa se Jutanjrem, Večernjem i ostatku ekipe jučer pridružio i Novi List sa vrlo sličnom, a kako li je drugačije nazvati nego - blamažom!

Naime, na 2. stranici jučerašnjeg papirnatog izdanja tog lista koja je obično rezervirana za udarne teme i događaje kao što su otkrivanje korupcijskih skandala i sl., preko cijele stranice novinar Zoran Krželj objavljuje tekst pod naslovom “U igri namještanja hrvatski klubovi”. A u podnaslovu boldano stoji: “…Internetski servis do informacija dolazi od kaldioničarske mafije, koja namješta mečeve radi milijunskih profita. Objavljena su i 100-postotno uspješna tipovanja na 3 utakmice hrvatskih nogometnih klubova…”.

Priznajem, i mene je takav uvod bio zaintrigirao….sve dok nisam pročitao nekoliko prvih rečenica teksta koje su mi odmah razjasnile stvar, a poslije i provjerio sajt i malo proguglao. Adresu “servisa” neću ni spominjati jer to ne zaslužuje (čisti fraud sajt, naravno). Novinar je uglavnom dobio klasični spam kakvih dnevno cirkulira na milijune i naivno je kliknuo na link i zakačio se na priču. U članku je 50% teksta čisti kopi-pejst ponude tog “servisa” koje se prezentiraju kao potvrđene informacije. Bez provjere, bez ičega, objavljen je članak preko cijele stranice o namještajnima, mafiji, 100%-tnim okladama i sličnim stvarima. I sve to na temelju jednog najobičnijeg spama ! Što je najsmješnije od svega, novinar otvoreno poziva sve one koji nisu dobili dotični spam, da sami provjere direktno upisujući adresu sajta, pa kaže: “…Ukoliko niste dobili e-mail kliknite na internet stranicu (tu daje adresu stranice) i saznajte kako sigurno zaraditi novac na kladionici !” Čak je i uskličnik stavio Tip je kralj.

Kako sam užasno kompliciranom operacijom dvominutnog guglanja saznao, radi se o među kladioničarima dobro poznatom prevarantskom sajtu koji šalje ishode utakmica nakon njihovog završetka lažirajući vrijeme slanja maila i direktno dere po džepu naivne pojedince. Novinar je mogao sam provjeriti da je dvije minute koristio Google. Da li to nije znao ili nije želio ne znam, ali ovako je spomenuti sajt dobio dobru reklamu koja će sigurno privući korisnike željne “sigurnih oklada” i olakšati ih za pristojnu cifricu. Pa pisalo je u novinama, mora da je istina jel’ tako?:)
Da je takvu glupost objavio 24 sata ili neki drugi škart od novina ne bi rekao ni riječ, jer se od njih i očekuju takve ….., ali ovdje se radi o jednom rijetkih dnevnika koji sam cjenio i redovito pratio i s kojim sam praktički odrastao. Takve stvari me jednostavno bediraju. Ali u isto vrijeme i nasmijavaju.
Što sljedeće možemo očekivati od hrvatskih tiskanih medija? Besplatne reklame za phishing stranice sa uputsvima kako pravilno popuniti sva polja?

U zadnjih nekoliko dana domaći su se “stand-up” blogeri koji pišu o poslovanju i srodnim temama doslovno “raspištoljili” kvalitetnim postovima. Tako nas je Mračni sve skupa ugodno iznenadio sa dva odlična interviewa. Razgovarao je sa dvije ikone blogosfere, prvo sa Sethom Godinom, a nakon toga sa Guyem Kawasakijem. Mračni kaže da to još nije sve, navodno slijede i nova iznenađenja, pa preostaje da i to pričekamo.
Dok Mračni intervjuira svjetske face, Aljoša najavljuje zanimljive projekte. O čemu se radi više u njegovom postu da’ projekt. Detalji još nisu public, ali nadamo se da će uskoro biti.
Što još? Softwave se odlučio malo proširiti glavni moto svoga bloga koji je do sada glasio: vizija bez izvedbe je halucinacija. Kako glasi nastavak ove rečenice koju je Vuk prvi uočio provjerite sami.
Zanimljive postove standardno objavljuje i Borja, kod kojeg se osim redovitih brzih vijesti i linkova iz sfere tehnologije, poslovanja, medija i još dosta toga, mogu pročitati i najnoviji tekstovi napisani za Dnevnik.
I kao šlag na kraju, o neobjašnjivoj gluposti, naivnosti i neprofesionalnosti današnjih instant - medija piše Marko na Biznisblogu. Kako jedna obična birtijska šala može postati planetarna vijest u ultra - kratkom vremenu u isto je vrijeme i komično i zastrašujuće.

“Odrezati posrednika”. Tako bi nekako glasio loš hrvatski prijevod stare fraze (Cutting out the middleman) koja po definiciji predstavlja poslovni model kojim se reduciraju troškovi uklanjanjem slojeva u distribucijskoj mreži. Presjecanje posrednika u sektorima poslovanja koji su tradiciolno vezani i direktno ovisni o njima postaje moguće kada se dogode određene inovacije u samom procesu (nova tehnologija npr.). Rezultat je smanjenje troškova, bolja kontrola i približavanje korisnicima, odnosno potrošačima.

Internet je zaslužan za “sječu” mnogih posredništava i oboružavanje korisnika i potrošača raznih proizvoda i usluga informacijama koje im prije nikad nisu bile dostupne na tako direktan i jednostavan način. Uzmimo za primjer samo tri sektora: trgovinu, nekretnine i turističko-putnički sektor. U sva tri sektora su razno - razni oblici posredništava godinama imali važnu ulogu zbog svojevrsne informacijske prednosti koju su posrednici ostvarivali, ali tada nije bilo primjerice jednog Bizrate-a kad je riječ o trgovini. Nije bilo ni jednog Zillowa u sektoru nekretnina, a o turističko - putničkom sektoru da ni ne pričam.

Iako je baš ovaj zadnje spomenuti sektor jedan od onih gdje je Intenet najdrastičnije izmjenio pravila igre, približio ponuđače i korisnike samih usluga, stvaraoci usluga (hoteli, zrakoplovne kompanije, rent a car kompanije) middlemana još uvijek ne mogu u potpunosti zaboraviti, ali iz godine u godinu preuzimaju sve više stvari u svoje ruke. Vani danas imamo situaciju da se vodi ogromna bitka između tri strane - velikih online agencija tipa Expedia, Orbitz, Priceline… s jedne strane, samih web sajtova stvaraoca usluga i treće strane koja doživljava najprogresivniji rast, a to su travel metatražilice, od kojih su najveće i najznačajnije Kayak i Sidestep.

I dok se vani online travel sektor razvija punom parom, a Internet postaje najdominantniji kanal prodaje i promocije turističkog proizvoda kod nas još uvijek postoji 300-tinjak middlemana (čitaj: 5×5 m2 turističkih agencija) od kojih se zanemariv uopće predstavlja na webu. Budućnost većine već je odavno proreknuta: na njihovu žalost, ključ u bravi. Takva je jednostavno surova tržišna realnost. Da ne bi bilo zabune, nije ni sa supplier strane domaća priča puno sretnija. Ima ljudi koji razumiju i žele znati, ali jednostavno - većina ih Internet još uvijek ne doživljava kao nešto ozbiljno.

…Microsoft se opasno prijeti Google-u i Yahoo-u sa svojim adCenter-om. Stvar ide do te mjere da je u NY Timesu osvanuo oglas u boji preko cijele stranice gdje se između ostalog hvale kako će konverzijom potući Google i Yahoo.

…Digg 3.0 je u pogonu. Više na digg blogu i Techcrunchu. Bilo je nekih tehničkih problemčića zbog povećane navale na servere, ali izgleda da je sada sve OK.

…IAC/InterActiveCorp, konglomerat Barrya Dillera ušao u oglašivački deal sa popularnim blogom The Huffington Post koji mjesečno ima oko dva milijuna posjetitelja.

…Malo statistike 1: u režiji Nielsen Net-Ratingsa presjek oglasnih jedinica i formata po vrstama industrije, via Clickz

…Malo statistike 2: Kampanje na tražilicama i ukupni broj aktivno zakupljenih ključnih riječi rastao po stopi od 40% u prošloj godini, kaže Performicsovo istraživanje čije naglaske također prenosi Clickz

AOL na inicijativu Jasona Calacanisa, poznatog CEO-a Weblogs Inc.-a ponovo reaktivira Netscape koji čini se postaje novi Digg, a čija se beta može pogledati ovdje.
Na Netscape.com-u će biti agregirani naslovi i video materijali iz 30 različitih kategorija sadržaja, a AOL se nada da će privući mainstream publiku da sudjeluje u kreiranju sadržaja, teganju, šeranju i svemu što ide uz ovakve sajtove…