Obožavam one genijalne, praktične i informativne knjige u kojima ljudi od znanja i iskustva u nekom području šakom i kapom dijele svoja razmišljanja sa čitateljem dobronamjernikom:) Jedna od takvih je i odlična “Founders at Work: Stories of Startups’ Early Days”, koja mi je nedavno stigla sa Amazona.

Ukoričeni je to skup interviewa kojeg bi svaki postojeći i budući internet/softverski/tech/dopiši_sam poduzetnik trebao pročitati jer se između korica krije ogromna količina iskustava iz prve ruke što su ih sa autoricom Jessicom Livingstone (sousnivačicom Y Combinatora) podijelili igrači od kalibra kao što su npr. Steve Wozniak (Apple), Max Levchin (Paypal), Catarina Fake (Flickr), David Heinemeier (37signals), Stephen Kaufer (Tripadvisor), Craig Newmark (Craigslist)… itd. sveukupno 32 pokretača tehnoloških firmi o kojima svakodnevno čitamo raspričalo se na 446 stranica o motivima koji su ih vodili kod pokretanja posla, organizaciji, financijama, konkurentima, tržištu, součavanju s problemima i njihovom riješavanju…. ukratko o svemu onome što vas neće naučiti profesori po fakultetima, ali hoće život ako zaplovite podutzetničkim vodama…

Što razlikuje dobar marketing od lošeg?

• Učinak.

Što razlikuje old school marketing od “nove škole”?

• Mjerljivost.

Učinak je svaka akcija na web sajtu koja rezultira konverzijom, mjerljivim i realnim povratom na uloženo u kampanju, pa bio on rezultat SEO-a, PPC-a, viralne kampanje, oglašavanja na drugim sajtovima, plod gerilskog marketinga, kombinacije svega navedenog ili ne bilo to ništa od navedenog nego nešto pedesetčetvrto. Učinak je kralj, učinak je esencija internetskog marketinga, a ljudi koji znaju kako upregnuti cijelu tu paletu kanala, alata, dostupnih strategija… da bi ga ostvarili, znaju što rade. To ih razlikuje od prodavača magle i spremni su preuzeti odgovornost za jasno mjerljivi rezultat.

Povratak na uloženo, ROI ili kako vam god drago – to je bit cijele priče i ljude koji žive od weba itekako treba zanimati kako ga ostvariti.
Nemaju svi sajtovi iste ciljeve postojanja, pa tako nema ni univerzalno mjerljivog učinka primjenjivog na sve sajtove po jednoj te istoj špranci. Većina “web ljudi” prati površne brojeve koje im primjerice Google Analytics izbacuje u osnovnom dashboardu. Broj posjeta, broj pageviewsa, bla, bla….

Zaboravite te brojeve, ne znače apsolutno ništa. Što me briga za posjetitelja koji je primjerice na ovaj blog zalutao upisujući neke opskurne pretrage tipa ove dolje na slici, samo zato jer sam u jednom od tekstova “penetraciju broadbanda”. Niti moj blog nešto znači takvom posjetitelju, niti meni takvi posjetitelji išta znače… ali eto… i taj broj također ulazi u unique visitore. Takvih primjera u panelu “keywords” dakako ima koliko ti srce želi, a ja sam naravno ovdje izdvojio jedan od pristojnijih hehe:)

Primjer sa ovog bloga: zalutali posjetitelji na futuria.hr - gospodo mislim da ste nešto krivo kliknuli:)

Svi koji prate što radim već odavno znaju da su moja specijalnost turistički sajtovi. Kod turističkih sajtova volim reći kako je cilj konverzija lookera u bookere, kada Britanac vidi stranicu na kojoj piše “Thank you for your reservation”, a Talijan “Grazie per la vostra prenotazione” najuži cilj je ostvaren, imam booking.

Primjer turističkog sajta: Kompletirani ciljevi kampanje, rezervacije na četiri jezika

Što je učinak veći sa manje uloženih sredstava, to je kampanja uspješnija. Ako primjerice plaćam Adwordse, što mi je cilj – pumpati brojku unique-a? Pageviewsa? Ne, to me apsolutno ne zanima. Zanima koliko će ljudi rezervirati – Na 100 unique sa dobro organizirane kampanje sa tražilica sa usko fokusiranih ključnih riječi mogu imati više bookera, nego na loše organiziranoj kampanji sa 10 000 unique. O ovim stvarima sam već pisao i govorio i tu ću mantru ponavljati dok se god budem ovim bavio. Sve je mjerljivo, vidi se što radi, a što je za škartiranje. Isto je i sa svim ostalim – kod klasičnog SEO-a neću primjerice dragocjeno vrijeme trošiti optimizirajući pageve, objavljujući sadržaje i gradeći izvana linkove za neke općenite termine i frazetine koji možda čak na prvi pogled fino izgledaju, a ne donose nikakv učinak. To me također ne zanima, daj mi ciljane ključne riječi koje dobro obavljaju posao. “Give my some loooooong long tail baby”.

Primjer turističkog sajta: Long tail ključnih riječi u akciji

Još jednom fala dragom Bogu na softverima za analitiku, ako ne konfigurirate ciljeve i ne razbijete svu tu hrpetinu kombinacija ključnih riječi na segmente i ne pratite kakav učinak koje kombinacije rade, ne znate što propuštate. Istina, toga ima jaaako jako puno, ali zlata vrijedi, vjerujte.

Sajtovima kojima je osnovni cilj prodaja imaju dakako najmjerljiviji učinak, ali učinak ne mora biti samo financijski, on može biti i novi rss pretplatnik ukoliko imate blog, ispunjena kontakt forma sa upitom na sajtu firme koja se bavi uslugama, novi registrirani korisnik na društvenoj mreži, download ili registracija za trial period ako je riječ o softveru, bookmark news sajta itd.
Vrste učinaka koje želite postići ovise o marketinškom cilju u određenom vremenskom periodu i ne mora biti jednak u svim razdobljima poslovanja – nekad treba proširiti glas o novom proizvodu ili usluzi, nekad dobiti feedback sa tržišta, nekad rasprodati sezonske zalihe… O svemu tome i o još hrpi faktora ovisi na koje ćete se marketinške kanale fokusirati u kampanji.

Svaki izvor prometa, svaki klik i svaka akcija mjerljive su. Negdje se baci previše love za malo ili ništa učinka, a negdje se za malo ili ništa love mogu dobiti veliki učinci. Sve je to mjerljivo, od prve do zadnje sekunde svakog božjeg dana kojeg vaš sajt živi. Odredite svoje ciljeve, pratite koji vam izvori donose kakve povrate na uloženo, tweakajte stvari u hodu…

Na futuria.hr društvene su mreže, dok se nisam lagano ulijenio sa postovima, dosta često spominjane, kako one najveće mainstreamašice tipa myspace, facebook, linkedin…, tako i one manje, vertikalne, društvene mreže iz raznih tržišnih niša, koje su mi posebno zanimljive, pogotovo one iz travel domene. Tripadvisor bio je prvi i najveći u ovoj sferi (nakon dugo vremena uskoro ide i novi dizajn), a nedavno su se dogodile i neke zvučnije akvizicije, primjerice Sidestepova kupovina travel mreže TripUp.
Osobno primjerice ne mogu ni zamisliti da idem planirati nekakv put ili istražiti destinaciju, a da ne pogledam na tripadvisoru, travelpodu ili virtualtouristu iskustva iz prve ruke sa blogova ljudi koji su tamo bili, pročitam recenzije hotela i pogledam slike, video zapise…
Uz brojne društvene mreže i mrežice na globalnom tržištu, i na domaćem terenu se pojavila njih nekolicina, a dogodio se i prvi pažnje vrijedan domaći deal koji se odigrao ljetos kada je Nenad Bakić kupio Duxovu Tulumarku.

Kako uopće procijeniti vrijednost neke društvene mreže? Često se na temelju površnih statistika o broju posjetitelja i broju registriranih korisnika stvara potpuno kriva percepcija o dosegu i stvarnoj vrijednosti nekih društvenih mreža. Ok, ne kažem da su ta dva broja potpuno nebitna, ali dok se detaljno ne zaviri čega sve ima ispod haube i oko haube, sam broj korisnika je samo jedan tromi, statični parametar i ne govori apsolutno ništa o vrijednosti i duhu neke društvene mreže. S obzirom da društvene mreže nisu klasični sajtovi sa klasičnim urednicima i klasičnim načinom konzumacije sadržaja, nego praktički mjesta sastajanja i druženja, možemo ih usporediti sa nekom vrstom okupljališta na kojima se ljudi upoznaju, druže, razmjenjuju iskustva, mišljenja. Puno se različitih skupina tu okuplja na puno virtualnih trgova, klubova, ulica, cafe barova, ureda…, pa krenimo prvo sa malom apstrakcijom i zaboravimo na one klasične brojeve koje sve veće društvene mreže vole isticati i zapitajmo se što uopće ti brojevi govore o samom duhu mreže, tom nekakvom flowu koji se događa između korisnika.

Odmah na početku treba reći kako su društvene mreže na Internetu svoj pravi proboj, nazovimo to tako, u medijski mainstream, doživjele tek u zadnjih nekoliko godina, tako da se njihova realna vrijednost kod akvzicija u ovom trenutku i ne može sa potpunom točnošću predvidjeti iz vrlo jednostavnog razloga, a taj je da se još uvijek nisu financijski dokazale. Ovi veliki igrači što su pokupovali veće društvene mreže kupili su ih prvenstveno zbog ogromnih baza korisnika i gledajući na njih kao na platformu koja će im proširiti mogućnost distribucije oglasa i dodatno ojačati poziciju u odnosu na konkurenciju. Koliko realno vrijede MySpace i Facebook u ovom trenutku, to nitko ne zna, a nitko ne zna ni kolika će njihova vrijednost biti za godinu ili dvije dana. Brojne priče oko njihovog vrednovanja koje možemo svakodnevno čitati, samo su potvrdile svima već dobro poznatu stvar - nitko nema pojma koliko to zapravo vrijedi! Ali Google mora kupiti, Microsoft mora kupiti, Yahoo mora kupiti, pa makar se radilo i o hajpom prenapumpanoj cijeni.

Društvene mreže su mjesta gdje ljudi provode znatne količine vremena i na kojima se spajaju slični profili i interesi. Može li se izmjeriti taj flow između korisnika, nekakav ukupni emocionalni faktor kojim društvena mreža zrači? Zamislite da ga možemo na neki način vrednovati i dati mu ocjenu od 1 do 10, pa reći npr. - Evo, ova ovdje mreža ima faktor osam, a ova druga jedva dostiže dvojku.
Pa možda čak i možemo. Prvo, moramo doći do podataka koliko je društvena mreža “ljepljiva”, koliki je njezin “sticky faktor”. Ta ljepljivost je naravno izuzetno bitna - koliko vremena tu ljudi upoće provode i kako i gdje raspoređuju svoju pažnju, koliko su aktivni i što je najbitnije - u kakvoj su međusobnoj interakciji? Ovo je dobar okvir za građenje evaluacije, ali “love faktor” ipak ostaje u čistoj subjektvnoj domeni i moramo otvoriti puno širu paletu pitanja da bi došli do odgovora.

Kada se radi evaluacija bilo čega na webu, pa tako i trenutno vrlo popularnih društvenih mreža, prvo treba u kontekst staviti sve one mjerljive, opipljive podatke do kojih možemo doći i koje imamo na raspolaganju. Detaljna analiza prometa samom sajtu ovdje je važan korak. Alatiće kao što su webalizer, awstats ili vanjske pokazatelje kao što su nekakva tamo Gemiusova lista odmah možemo zaboraviti jer nam osim par općenitih brojeva koji se mogu izmjeriti i nekom najprimitivnijom skripticom, ne mogu ništa značajnoga ponuditi. U njih se može pouzdati otprilike isto onoliko koliko i u Alexin rang i Googleov PR, što bi značilo da ukoliko se hoćete igrati mogu biti zabavni jedno kraće vrijeme, ali svatko tko na temelju toga donose odluku, mora se upitati za zdravu pamet.
Sa svom silom mogućnosti koju nude robusni log analyzeri (od onih free tipa Analytics sve do velikih komercijalnih log importera tipa Clicktracks) danas hvala dragom Bogu možemo dobiti realni uvid ne samo u obične brojeve, već u ono puno bitnije - kontekste i odnose, svijetle točke i uska grla mreže, podcijenjene i precijenjene stvari - vidjeti gdje smo, što smo, otkriti uspavane potencijale i krenuti dalje. Sve je to samo jedan uvod u ono od čega društvena mreža mora živjeti, a to je njen marketinški potencijal.

Svatko tko razmišlja o društvenoj mreži mora znati jednu stvar, a ta je da je oglašavanje dominantni financijski model na kojem se na ovakvom tipu servisa ostvaruju prihodi. Ukoliko kreator mreže želi da ona bude profitabilna rentati će oglasni prostor, a to znači da će društvena mreža morati biti izgrađena oko nečeg konkretnog i imati dodatnu vrijednost. To nešto mora zadovoljiti i korisnike i oglašivače. Preporuka za sve kreatore socijalnih mreža: pazite da vam mreža ne postane poligon za ispucavanje nečijih frustracija i prijatelj spam-botova. Preporuka za kupce: dobro pazite što kupujete: network ili spamwork. Od kojih oglašivača vi i vaši korisnici imate koristi, a što vi s druge strane nudite njima?

Kako postići čarobnu formulu koju Google ganja otkada je prvi puta svijetu predstavio svoju oglašivačku patformu - kako postići balans u kojem će mreža ostvarivati fine prihode, a s druge strane imati oglase koji neće biti prenametljivi i naporni za posjetitelje, nego relevantni i povezani sa njihovim preferencijama, da im praktički ponude korisnu informaciju. Ulazimo u doba social marketinga i ako vam se do sada činilo da je personalizacija dosegla neslućene razmjere, prava istina je da vrhunac 1 na 1 marketinga tek dolazi. S korisničke strane gledano, oglasi bi trebali gađati naše preferencije i napokon nam početi pružati informacije koje su za nas korisne, a ne trošiti nam vrijeme trpajući nas sve u jedan te isti koš neselektivno nam predstavljajući ponude koje nas ni najmanje ne interesiraju, a s marketinške strane ovakav raspored stvari omogućio bi puno bolje razumijevanje korisnika i posvećivanje korisniku. Kontekstualni oglasi bili su prvi korak prema tome, a social oglasi sljedeća su stepenica.

Ovaj prvi, uvodni post o društvenim mrežama, završit ću ovdje (malo se odužio, jel´te), a u narednom nastavku prelazimo na konkretne stvari, dotaknut ću se i drugih faktora koji su bitni za ovu priču, pokušat ću doći o neke procjene vrijednosti određenih vertikalnih mreža u tržišnim nišama, s obzirom na njihovo sadašnje stanje i budući potencijal.

Dogodilo se ono o čemu se na veliko pisalo ovih dana - Microsoft je ugrabio deal sa Facebookom prije Google-a. I prije je ovaj dvojac surađivao na američkom tržištu, a sada proširuju oglašivačku suradnju na globalnom tržištu.

Microsoft je za 240 milijuna $ dobio 1.6% udjela u Facebooku, što znači da je kompanija procijenjena na 15 milijardi i da su glasine koje su se širile webom zadnjih tjedana bile točne.

Ponovo se dogodilo ono o čemu sam pisao neki dan - “kupuj po bilo kojoj cijeni da ne ugrabi drugi“, a vidjet ćmo do kojih to granica sve skupa može ići.

Danas je dovoljno bilo preletjeti naslove u feed čitaču i vidjeti kako Facebook i Microsoft iskaču u svakom drugom naslovu, pisali su o tome i mainstream mediji, kao i fokusirani blogovi, neki su samo kratko prenjeli informaciju kako se to dogodilo, a neki su ušli i u malo dublje analize.

John Battelle, čiji sam nedavni razgovor sa Markom Zuckerbergom objavio u jučerašnjem postu, a koji se već u masu slučajeva pokazao kao jako dobar vizionar u cijelom tom search-media-advertising-technology kolopletu kaže kako tu mora postojati neka kvaka. U postu “Facebook and Microsoft” pita se je li Microsoft precijenio deal i kako će na kraju krajeva u praksi izgledati ta suradnja. Pitanje koje stoji iza svega je i radi li Facebook na potpuno novoj oglašivačkoj plaformi koja bi trebala konkurirati Googleovoj, a Battelle je naziva “social advertising platform”. To bi bilo otprilike ovo:

Adsense driven not by search queries, but by personal profile. It could be a major, major new platform, if we, as a culture, take to it. It’s not a given, but it’s a very compelling vision.

Moram piznati, vrlo zanimljiva ideja, što jest - jest.

Za kraj ovog posta jedna isprika jer sam još prije par tjedana najavio jedan tekst koji je usko povezan sa cijelom ovom pričom, a radi se o evaluaciji vrijednosti društvenih mreža koji je malo poduži, pa je malo zapeo u draftu i nikako ga dotjerati do kraja, a u kojem ću se praviti da sam ja kao neki faktor - recimo Google, Yahoo ili netko treći i da kupujem neku tamo fiktivnu društvenu mrežu, pa će biti riječi o tome na kojih bi 10 stvari gledao u tom slučaju.

Svečano dajem časnu pionirsku riječ da ću se potruditi to završiti i objaviti najkasnije do nedjelje:)

Preporučam pogledati ovaj friški razgovor sa Web 2.0 summita održanog prošlog tjedna u San Franciscu, u kojem stari majstor John Battelle rešeta Marka Zuckerberga, osnivača i CEO-a Facebooka, bahatog dječarca čija web platforma u ovom trenutku ima aktivnih korisnika desetorostruko više nego Hrvatska stanovnika.

Gospodin “10-ak milijardi$” se na konferenciji pojavio u šlapama za plažu, a u ovom polusatnom razgovoru Battelle je izvukao iz njega dosta zanimljivih stvari. Iz odgovora se moglo dosta toga saznati, između ostalog i to kako se ne zamara previše financijama, kako planira uskoro raditi nešto s oglasima (Google vs. Fabebook priče spominjao sam u prošlom postu), potegnula se i priča o korisničkim podacima i privatnosti, o daljnjem iskorištavanju otvorene platforme…itd.

Gledam jučer po Netvibesu kako se dosta poznatih blogova obrecnulo na članak u NY Timesu koji govori o novom investicijskom ludilu u Silicijskoj dolini i o, da citiram.. “startupima sa smješnim imenima i malim prihodima čija su jedina vrijednost par korisnika, a investitori ih obasipaju lovom”.

U doba kada se Google, Yahoo, eBay i ostali divovi industrije natječu tko će pokupiti “sljedeću veliku stvar” i razmeću bijesnim milijardama kupujući aplikacije, servise… i što je još važnije ljude koje iza njih stoje u cilju da ih ne pokupi onaj drugi, pa negdje ubodu dobro, a negdje žestoko precjene realnu vrijednost akvizicije… u to isto vrijeme događa se i ogroman broj malih, ili ako hoćete mikro dealova koji prema ovim velikima koji bombardiraju naslovnice Wall street Journala, Business Weeka i New York Timesa, zvuče gotovo nevjerojatno. Neki su pokriveni od sajtova i blogova tipa TechCrunch, Mashable itd., ali većinu se rijetko gdje spominje, događaju se daleko iza scena.

Borbe divova i mikro dealovi

Isto tako, konstantno se kroz medije, kako tech-fokusirane, tako i one udarne, konstantno potenciraju neki novi tobožnji kleševi divova i slične priče (Google vs. Yahoo, pa Google vs. eBay, Google vs. Microsoft, a sad imamo i novi nabrijani boj između Googlea i Facebooka), tržišna kapitalizacija Googlea bez kojeg ne bi niti bilo web 2 hajpa se u ovom trenutku približila na nevjerojatnih 200 milijardi$, vrijednost Facebooka procjenjuje se na vrtoglavih 15 milijardi$. Sve to skupa neke neodoljivo podsjeća na balon, a za neke je sve potpuno realni odraz stanja i kretanja na tržištu. Istina je vjerojatno kao i uvijek, negdje na sredini.

Kako vam u tom svijetlu zvučnih imena i milijardi recimo zvuči naslov “Automattic kupio Gravatar”? To su ovaj tjedan pokrili mnogi specijalizirani blogovi, uključujući i Techcrunch, ali velik broj ljudi koji prate industriju vjerojatno nije ni čuo za ova dva imena. Automattic je recimo firma zaslužna za ovo na čemu upravo pišem ovaj tekst, dakle Wordpress, a Gravatar najkraće rečeno dila sličice, odnosno avatare 80×80 pixela koje korisnici Wordpressa onda mogu koristiti okolo po blogovima u svojim profilima.

Kako kaže Om Malik, komentirajući ovo, ako ovakve dealove gledamo izolirano, ispadaju gotovo marginalni, ali stvar je u tome da se takvi dealovi konstantno događaju i stvaraju svojevrstan trend jer startupa i wannabe startupa koji su dobrim dijelom ništa drugo nego nekakvi fičr-mejkeri, toliko se, pogotovo u opjevanoj Silicijskoj dolini, u zadnje vrijeme namnožilo, da se iz vrlo jednostavnog razloga, a to je preživljavanje na zasićenom tržištu, ovakvi dealovi moraju događati, a njihovi kreatori moraju biti spremni na jednu od tri opcije - prodaja, udruživanje ili propast. Upravo zbog poplave wannabe-a koji žele da ih kupe veliki stvara se dojam da startupi niču kao gljive poslije kiše i priča o novom balonu dodatno se napuhava. Istina je da će Google, Yahoo i ostali i dalje kupovati, moraju kupovati, ali j_ mu, …pa ne mogu baš kupiti sve i svakoga tko se odluči ući u web-poduzetničke vode.

Snap back to reality

Da prebacim sada loptu malo na domaće, regionalno ili kako vam drago tržište koje je tek u nastajanju i zamislim preslikavanje američkih modela ovdje. Kod nas vladaju potpuno drukčija pravila i po meni postoji samo nekoliko sektora oko kojih se mogu izgraditi profitabilni web modeli. Nisu to nikako egzotični featuri bez realnog poslovnog modela kao u ovoj prekjučerašnjoj akviziciji iz primjera, nisu to klonovi izraubanih web 2.0 klonova bez ikakve zamisli o tome kome se oni u biti i zašto obraćaju, nisu to ni cool-high-end-ajaxirizirana-ne-znam-ti-ni-ja-šta ludila kojima će se diviti 10 ljudi koji kuže spiku, a ostali će misliti da su se izgubili na svemirskom brodu. Najkraće rečeno, nije to ništa što želi ciljati na sve, a u biti ne cilja na nikoga.

Postoji kod nas nekoliko ozbiljnih modela oko kojih se može graditi priča i ako razmišljate o aplikaciji, servisu, društvenoj mreži… ili bilo kakvom web baziranom startupu počnite razmišljati na taj način, što ovdje može proći, a što je samo gubljenje vremena. Ako s druge strane mislite izaći na tržište izvan ove naše omeđene ledine, onda stvari malo drugačije stoje, o sličnoj stvari pisao sam u postovima Startup horoskop 1 i 2, pa se neću ponavljati. Pratite kako tržište diše, pogledajte slična iskustva, savjetujte se ljudima koji stvar kuže, provjerite sve alternative prije nego idete ulagati svoje novce i vrijeme u bilo što….jer…

..na webu se nalaze živi ljudi, a ne frikovi koji se logiraju na 40 klonova jednog te istog servisa u jednom danu i na svakome od njih bjesomučno provode vrijeme ne spavajući.

Halo ovdje Google, kol´ko para trebate?

Pokušajte razmišljati i napraviti nešto korisno, nešto čega na tržištu nema, razmišljajte na način da postoji hrpa većih ili manjih “plemena” koji su strastveni oko svojih preokupacija, interesa, razmišljanja… da imaju potrebu s drugima podijeliti to, komunicirati, razmjeniti iskustva. Internet je kao jedan veliki vinograd, a grozdovi su ta plemena o kojima pričam. Ljudi se žele družiti, saznati, čuti, vidjeti, razmjenjivati, podijeliti, sudjelovati… zato jer ih vežu neke stvari oko kojih su vrlo nabrijani. Nađite ih, izađite im u susret i dajte im na pladnju korisnu stvar koja će ih oduševiti i koja će im u krajnju ruku obogatiti život.

Iako bi prosječan promatrač ponekad mogao dobiti dojam da bi se i najzadnji kenj-widget uspio utopiti Googleu, realnost je sasvim drugačija. Glupu priču još podebljavaju i brojni samozvani gurui koji su počeli pričati priče tipa “Fuck business model”, kao kome treba poslovni model, samo štancajte itd. Pa treba svakom onome tko želi dugoročno nešto raditi, a ne pouzdavati se isključivo u nekakvu “pick me” kocku.

Nekad se trgovalo i razmijenjivalo informacije na tržnicama, danas na Internetu. Osim konteksta, nije se tko zna što promjenilo. Pravila igre su ostala ista - neki ljudi nešto imaju, a neki nešto traže. Ljudi koji nešto imaju, pa makar i ideju, ako hoće dugoročno uspjeti u nečemu, trebaju iz nje izgraditi nešto korisno i olakšati stvar onim ljudima koji nešto traže. Simple as that.

Prošlog vikenda se na hipertajnoj lokaciji sastala supertajna grupa sa megatajnom misijom:) , a “Web konoba” se zvao događaj na kojem se to “top secret povjerenstvo” okupilo.

Šalu na stranu, ali ekipa od 20-tak ljudi za skinuti kapu do poda u svakom pogledu, slobodno mogu reći vrh 1. lige domaćeg Weba i blogosfere okupila se na jednom mjestu. Negdje tamo poslije konferencije Web.Start za koju je bila zaslužna grupa entuzijasta iz istog kruga sa Berislavom na čelu, počeo sam razmišljati o organizaciji “Web konobe”, što sam evo napokon sada i uspio realizirati. Siniša i Borja već su se osvrnuli na stvar u svojim postovima, a evo i mog kratkog osvrta:

Dakle, imali smo službeni i neslužbeni dio cijele priče. Službeni dio trajao je otprilike 3 sata, Bero je moderirao, otvorili smo dosta tema, pričali o konkretnim inicijativama i projektima, tako da uskoro kreću određene akcije ekipe okupljene oko udruge “Initium”, a sve ćete uglavnom doznati, kako ovdje, tako i na blogovima i sajtovima kolega kada se stvari konkretiziraju.

Drugi dio bio je onaj “neslužbeni”, u izvornoj krčkoj konobi, agroturizmu “Tri maruna” koja se nalazi u malom mjestu Poljica, udaljenom oko 12 km od Grada Krka i hotela Koralj gdje smo se smjestili. Uglavnom, sa 3 kombija smo, kako je rekao naš šofer, izveli “desant na Poljice” i uletili u konobu. A u konobi…

Naravno, počelo je, kako to obično u konobama biva, biskama (domaća travarica i orahnjača), pršutom i sirom (i toplim domaćim kruhom…respect gazda Željko), nastavilo se vinom, gulašem sa šurlicama (e gazda tu si malo zaje.. sa količinom šurlica), vinom, pladnjevima s mesom i domaćim krumpirom, domaćom rikulom (salata) i pogađate, naravno opet:…vinom.

Kako je vrijeme odmicalo, a tekućina iz bukaleta nestajala, atmosfera je postajala sve opuštenija, ljudi su se družili i u konobi i ispred nje, pričali, za_ebavali se i sve što se inače u konobi radi. U neko doba noći pojavila se i klapa koja je začinila večer sa svojom pjesmom, a da se drajver našeg kombija nije morao dizati za par sati i voziti u Sloveniju, spika i pjesma u konobi bi definitivno potrajala i duže. Osmoricu najizdržljivijih to naravno nije nimalo pokolebalo, pa se feštica po povratku u Krk nakon gromoglasnog skandiranja šoferu kombija nastavila na plaži do 5 ujutro:)

Da, prošla su puna dva mjeseca od zadnjeg posta na futuria.hr. Ni više ni manje, nego točno dva metra. Ova pauza u postanju je do sada ujedno i najduža otkako je ovog bloga. Ako bi gledali na godinu kao na tjedan, onda bi mogao reći da taj osmi mjesec otprilike tretiram kao onaj sedmi dan u tjednu kad bi se kao trebalo odmoriti, dati mozgu malo lufta, sabrati stvari…

Nažalost, u ljetnom rasporedu prioriteta, redovitost apdejta na futuria.hr morala je na određeno vrijeme ustupiti mjesto nekim drugim stvarima.
Zanimljivo je da nakon vrućih ljetnih mjeseci, kada je broj posjeta ovog bloga po tradiciji pao, početkom rujna alati za statistiku pokazuju kako je broj posjeta skoro pa tu negdje u rangu sa onim prije pauze, što je dobar znak, a razlog je taj što oko 60% ljudi na ovaj blog dolazi guglajući nešto, i to u najvećem broju slučajeva usko povezano sa tematikom o kojoj se ovdje piše.

Odmarao sam se, u pravom smislu riječi, samo jedan manji dio kolovoza, a sve ovo drugo proteklo je radno, kao po običaju. Taj slatki dio mjeseca koji uvijek tako brzo prođe proveo sam na mjestu koje bez patetike mogu nazvati čistim rajem na Zemlji i gdje sam prvi put s ekipom bio prije 8 godina. Od tada do danas tradicija se nastavlja svako ljeto. Radi se o jednom malom otoku između Zadra i Šibenika do kojeg se može isključivo morskim putem, a gdje je sve tako ugodno usporeno, gdje nema auta i cesta, gdje su međusobne spike ljudi koji tamo žive tako neopterećene, jednostavne i genijalne da te jednostavno ta magija otoka uzme pod svoje praktički čim stupiš na mul iskrcavajući se iz broda.
Uglavnom, strogo čilanje, uživanje u djeliću poklonjenog vremena jednog naizgled zaboravljenog načina života, blejanje u more uz hladnu cugu i pustošenje pladanja sa svježom hranom iz mora na tom mjestu predstavljaju jedine potrebne radnje.

Ok, to bi do sljedeće godine bilo to što se tiče onog pravog odmora, a sad opet treba odvaliti radnu godinu što je produktivnije i zabavnije moguće. Razmišljao sam dosta o nekim stvarima, prvenstveno o prioritetima u narednoj poslovnoj godini… o tome uvijek u rujnu intenzivno razmišljam…što je ono najvažnije, što je prvo do najvažnijeg, što drugo, treće…? Što mi pričinjava zadovoljstvo i zabavlja me, a što mi uzrokuje stres i izbacuje iz balansa..? Odlučio sam tako npr. otpiliti neke stvari koje su mi recimo to tako, donosile dobru lovu, ali me nisu veselile i odlučio da odmah na početku raščistim sa određenim poslovima kod kojih više ne osjećam pozitivnu vibraciju, uzbuđenje, zabavu… i da ove godine do kraja sve svoje snage usmjerim u neke svoje projekte i ideje koji se već dugo saftaju i nikako da im se posvetim u potpunosti i dovedem ih do kraja, baš zbog takvog rasporeda prioriteta.

Siguran sam da svatko tko vodi bilo kakav samostalni posao zna o čemu pričam, o onim trenucima kada treba povući crtu i donjeti nešto malo radikalnije odluke. Tako to ide, a za sada neću puno pričati o tim stvarima koje sam zamislio i od kojih su neke već na putu realizacije, a neke se tek kuhaju u inkubatoru, ali svakako… sve će ovdje biti objavljeno u pravo vrijeme.

Naravno, za kraj nikako ne smijem zaboraviti spomenuti i kolege iz blogosfere i šire koji su u ovo ljetno vrijeme bili vrlo aktivni, pa se pojavio fini broj zanimljivih projekata, od kojih su me neki stvarno vrlo ugodno iznenadili. Najzanimljiviji su mi svakako bili Borjin Plan B i Aljošin Idesh.net, na koje se planiram osvrnuti i u zasebnim postovima, a bilo je i prvih pažnje vrijednih dealova na domaćoj web sceni. Naravno, tu prvenstveno mislim na Bakićevu kupovinu društvene mreže Tulumarke.

Za jesen koja je pred nama, neki su bombastično nagovijestili svoje izlete na Web scenu, među njima i neke od većih domaćih “medijskih mangi” koji bi navodno trebali skrojiti neke veće projekte. Čak su se i transferi nekih web igrača realizirali u ovom prijelaznom roku, vidjet ćemo kako će raditi obrane, napadi i vezne linije, ali svakako dobre vijesti za sadržaj ovog bloga su te, da su se nakon godina praćenja događaja i pisanja postova isključivo o inozemnoj e-biz sceni, napokon i kod nas počele događati zanimljive stvari i da napokon dolazi vrijeme zabave i na ovoj našoj - domaćoj i regionalnoj sceni. Veselim se tome.

Evo nešto jako, jako dobro i korisno za vaše ipode i ostale mp3 playere dok ste po godišnjim odmorima. Stvar će posebno biti zanimljiva onima koji se u bliskoj budućnosti vide u nekoj startup priči, pa im godišnji služi da malo prikupe snagu i saberu misli.

Radi se o odličnim podcastima, audio interviewima sa venturvoice-a koje je čovjek imena Gregory Galant vodio sa nekima od najuspješnijih web/tech poduzetnika nove generacije i iz kojih možete nevjerojatno puno naučiti (i sve to dok chillate uz pivicu na nekoj plaži:). Interviewi u prosjeku traju po 40-tak minuta i Gregovi sugovornici otkrili su iz prve ruke hrpu zanimljivih detalja o načinu na koji vode posao, o tržištu, o konkurenciji, o stvarima koje ih motiviraju i inspiriraju, o webu općenito, o svojim vizijama, o financiranju startupa, problemima s kojima se svakodnevno susreću u poslovanju i kako ih rješavaju…

Većinu interviewa koji su na venturevoice-u poslušao sam od početka do kraja i smatram da bi svatko tko se bavi ovim poslom trebao poslušati barem neke od ovih tipova. Na odeu je otvoren kanal i pregledna lista svih podcasta koji su do sad objavljeni u ovoj seriji interviewa, a ja ću ovdje izdvojiti neke koji su meni bili najzanimljiviji, možete ih zaplejati ili skinuti direktno ovdje:

Kevin Ryan (DoubleClick, Panther Express, ShopWiki i Music Nation)

mp3 download
Dugogodišnji CEO DoubleClicka, poznate online oglašivačke kompanije koja je od male firmice od 20 ljudi narasla do najveće Internet firme u New Yorku i to baš u ono doba “svitanja” dot-com balona, nakon čijeg su pucanja proživljavali teške trenutke, ali su se pod “direktorovanjem” Kevina Ryana izvukli iz svega. Godine 2005. DoubleClick je prodan kompaniji Hellman and Friedman za 1,1 milijardu $, a oni su je nedavno utržili Google-u za 3.1 mijardu $. Kevin Ryan, kao i svaki pravi poduzetnik, nije imao mira, pa se nakon uspješnog deala sa Hellman and Friedmanom nije povukao srkati koktele na neki tamo tropski otok, nego se bacio na pokretanje novih startupa. Ne jednog, nego čak 3!

David Sifry (Technorati)

mp3 download
Osnivač i CEO Technoratia, blogerskoj zajednici vrlo dobro poznate tražilice i blog ranking sustava. Na futuria.hr sam se vrlo često osvrtao na njegove izvještaje “Stanje blogosfere”, a zadnje stanje kaže da Technorati prati više od 70 milijuna blogova i da se svakoga dana kreira 120 000 novih. Kako je nastajao Technorati, kako se Sifry snalazi u CEO ulozi, kako delegira zadatke, koliko je u cijeloj priči važan novac, a koliko čista zabava… o svemu tome raspričao se u ovom interviewu.

Jason Calacanis (Weblogs Inc., Netscape, AOL)

mp3 download
Ovog sam lika prije otprilike dvije godine dosta često spominjao na blogu. Aktualna je tada bila prodaja njegove mreže Weblogs Inc. medijskom gigantu AOL-u za 25 milijuna $ i tada su se po prvi put blogovi počeli vrlo ozbiljno ozbiljno shvaćati i na mainstream medijskoj sceni. U mrežu Weblogs Inc., koja omogućuje blogerima da pišu i da za to budu plaćeni, uključeni su brojni popularni blogovi, a najpoznatiji predstavnik svakako je Engadget.
Zanimljiva su i Calacanisova iskustva iz faze dot-com balona kada je nakon naglog rasta njegova tadašnja publishing firma Rising Tide Media dotakla dno, pa i o tome govori u ovom interviewu. U međuvremenu je sa svojom ekipom ponovno oživio i Netscape koji danas funkcionira na principu Digga, ali namjenjen nešto široj publici, za vrijeme čijeg startanja je imao i flejm sa Kevinom Roseom i ostatkom ekipe sa Digga koji su ga optužili za plagiranje njihovih zamisli.

Premal Shah (Kiva)

mp3 download
Onoga tko kaže da altruizam i novac nikako ne idu ruku pod ruku, Premal Shah, pokretač Kiva.org-a demantirat će u startu. Ovaj čovjek kaže da mu je cilj boriti se protiv siromaštva u svijetu i zaslužan je za kreaciju mjesta na kojem mali poduzetnici iz nerazvijenih zemalja mogu doći do novca u obliku “mikro zajmova” koji im omogućuju da ostvare svoje poduzetničke vizije.
Premal Shah je uspio na jednom mjestu okupiti 13 000 online zajmodavaca, skupiti tim putem nekoliko milijuna dolara i plasirati ih kao zajmove poduzetnicima u slabije razvijenim zemljama. Hvale vrijedna ideja i koncept koji zaslužuje ogromnu podršku.

Guy Kawasaki (Garage Technology Ventures)

mp3 download
Za ovog tipa većina vas je sigurno čula, a moram priznati da iako nisam baš neki fan, jedna stvar mi se kod njega sviđa. Brutalna otvorenost. Čovjek će javno bez imalo ustručavanja reći: “Nemam blage veze o ovome” ili “Ovdje sam uprskao stvari big time”. Zadnji slučaj bio je kada je pokrenuo ne baš naročito dobro osmišljeni sajt truemors, koji se ispostavio totalnom katastrofom. Stari se lisac na svom blogu posuo pepelom i opisao tok cijele stvari u jednom, na kraju se ispostavilo vrlo poučnom postu, te tako pomogao drugima da ne upadnu u isti kalup i pobrao simpatije. Guy je svoj poslovni put započeo u Apple-a, nakon čega se okušavao u poduzetničkim pothvatima, a danas je u venture fondu Garage Technology Ventures. Osim toga, autor je izuzetno čitanog bloga, nekoliko knjiga, drži prezentacije okolo po svijetu…

Reid Hoffman (LinkedIn)

mp3 download
LinkediIn bi ukratko mogli nazvati Myspaceom za poslovne ljude, dakle radi se o business networking sajtu, odnosno platformi koja broji nekih 10-tak milijuna članova. Evo jedne od Hoffmanovih rečenica iz interviewa kojom je sam opisao svoj servis: “Za razliku od npr. Myspace-a, Facebooka ili Friendstera koji su mjesta tipa -Vau, idem se igrati sa prijateljima koji kao i ja imaju hrpu i hrpu slobodnog vremena, na LinkedInu stvari više funkcioniraju u stilu “Dokaži mi svoju vrijednost”.

Jeremy Stoppelman (Yelp)

mp3 download
Jeremy je osnivač i CEO Yelpa. Ova user-generated platforma izrazito je uspješna u Americi. Krenuli su sa korisničkim recenzijama lokalnih biznisa u San Franciscu, da bi se nakon uspjeha u svom gradu opasno raširili i sada su vodeća referenca za ogroman broj stvari vezanih za lokalne poslovne subjekte - od restorana, preko mjesta za shopping i zabavu sve do zubara i odvjetnika. Zanimljiva su Stoppelmanova iskustva u realizaciji ovog modela i razmišljanja o važnosti korisničkog doprinosa na sajtovima ovakve vrste, tako da definitivno preporučam i ovaj interview, pogotovo ako planirate pokrenuti projekt sličan ovome.

Osjećaj kada netko bolje od vas samih iskoristi vašu ideju i masno se na njoj obogati vjerojatno i nije baš najugodniji. Srećom, nisam imao “čast” osjetiti tako nešto na svojoj koži, ali povijest je dakako prepuna ovakvih primjera. Ljudi puni entuzijazma, volje i energije krvavo se trude i razviju nešto za što su bili uvjereni da će prodrmati stvari big time, a onda dođe netko drugi i unovči to, dok original kreator ostaje kratkih rukava.

Ima toga naravno i u online svijetu, a pojam “ukrasti ideju” na Internetu je dobio sasvim drugo značenje, to se ovdje radi na svakodnevnoj bazi, iz minute u minutu. Na stranu sada sve te kolone i vojske kloniranih sajtova i aplikacija, dosadni dupli diggovi, youtubeovi, myspaceovi i ostali nametnici web prostora…, ali što je sa onim stvarima koje su stvarno bili veliki praskovi, što je sa inovacijama koje mijenjaju stvari iz temelja i oko kojih se na kraju krajeva stvarno i zavrtila ogromna lova, sa pravim poslovnim modelima na Webu oko kojih se vrte iznosi koji uzrokuju dugoročnu glavobolju u prosječnog puka?
Kad smo kod poslovnih modela tog tipa, mora se priznati da od jednog takvog gospoda Sergey i Larry zarađuju fino. Milijarde, da budemo precizniji. Samo od Adwordsa. To je poslovni model Google-a i za sada, praktički jedina stvar na kojoj Google kešira.

Bill Gross je s druge strane čovjek koji se bavi proizvodnjom i realizacijom ideja po frekvenciji koja je većini nas nezamisliva, pojam “izbacivati nešto kao na tekućoj traci” i to raditi jako dobro kao da je izmišljen za njega i njemu slične. Iako je neke svoje ideje dobrano unovčio, isto tako je već nekoliko puta zaplesao na tankoj žici, nalazio se čak i na rubu bankrota. Tko su Sergey i Larry, većini vas koji ovo čitate vrlo je dobro poznato. Ti dečki su gotovo pa vlasnici Interneta. A tko je sad taj Bill Gross i otkud on u ovoj priči ? Bill Gross je osnivač i vlasnik “laboratorija ideja” (IdeaLab-a) i serijski poduzetnik, kako ga je nazvao jedan autor kojeg ću spomenuti u nastavku teksta. Sergey i Larry smislili su zasad nenadmašni algoritam koji je omogućio najbolju organizaciju informacija od kad je čovjeka na ovoj planeti. A Bill Gross?

Jedna iskra, jedna ideja tog tipa zaslužna je za poslovnu stranu onoga što Google danas predstavlja. Naime, Bill Gross je čovjek kojem je prvom zasvjetilila žaruljica i koji se prvi dosjetio, smislio i realizirao PPC oglašivački model, a shodno tome naravno i prvi na planeti prodavao oglase po kliku na svojoj tražilici GoTo. I jedna informacija za koju ne znam jeli vam poznata - Googleov prvi oglas bio je prodan na CPM bazi i tek kada su shvatili da od toga nema kruha, posegnuli su za novim rješenjima. Naime, jedno je već postojalo, samo ga je trebalo primjeniti na drugom mjestu, u drugom kontekstu. To je rješenje, pogađate smislio Bill Gross. Ne kažem naravno da nije bilo Billa Grossa da ne bi bilo ni Googla teškog 150 milijardi na burzi, ali opet - netko se ipak trebao prvi sjetiti da bi se klik mogao naplaćivati, jel´da?

Moram priznati da sam iznenađen koliko malo informacija postoji na webu o tom Billu Grossu, čovjek se očito drži one zlatne “radi, stvaraj i budi anoniman”. Tko je on i što zapravo radi, saznao sam čitajući odličnu knjigu The Search Johna Battelle-a, Wired-ovog urednika i osnivača Industry Standarda, ali i jednog od definitivno najvećih današnjih vizionara i mislioca kada je Web i njegova budućnost u pitanju. Uglavnom, Battelle je u knjizi cijelo jedno poglavlje posvetio Billu Grossu i nastanku PPC-a, kao i GoTo.com-u, Grossovoj kompaniji koja je iznjedrila PPC poslovni model, a kasnije je preimenovana u Overture i prodana Yahoo-u za 1.63 milijarde dolara.

To poglavlje uvod je u priču o nastanku Googlea i njegovog poslovnog modela i Battelle tu razrađuje par scenarija koji su mogli da su se neke stvari u određenim trenutcima drugačije posložile završiti i na drugi način po Google da je Bill Gross povukao nešto drugačije poteze. Iako baš i ne volim te “što bi bilo kad bi bilo” priče, ova mi je bila baš zanimljiva. Ipak, od svega toga puno zanimljivije su mi ove stvari - poduzetnički duh Grossa, nepresušni izvori ideja, konstantna potreba za inoviranjem i iskra koja ga je dovela do ideje za PPC oglašavanje. Te stvari su u direktnoj uzročno - posljedičnoj vezi, a imaju između ostalog veze i sa prodajom voćnih bombona.

Naime, priča ide ovako: dok je bio klinac Gross je s biciklom odlazio u dućan koji je bio ponešto udaljen od kvarta u kojem su on i ostali klinci igrali, tamo bi pokupovao bombone po sniženoj cijeni i onda ih prodavao klincima zaračunavajući simboličnu maržu po komadu. Uglavnom, klinci su to kupovali ko ludi, a od tete u dućanu Gross je s vremenom počeo dobivati i znatne rabate pa je nakon nekog vremena iz dućana počeo odlaziti sa ogromnom kartonskom kutijom bombona i postupno proširio “biznis”. Do pojave Weba, radio je još hrpu stvari, između ostalog još u mladim danima otvorio firmu za prodaju solarnih kolektora…Kad je došao Web, opsesivno se bacio na inovacije na tom mediju, a danas vodi spomenuti IdeaLab koji funkcionira kao inkubator ideja. Popis kompanija koje su izašle iz tog laboratorija također je vrlo impresivan.

Iako ova priča o bombonima zvuči možda čak malo preamerički, koliko god to na prvi pogled trivijalno izgledalo, ovo iskustvo Grossa iz dječačkih dana bilo je vrlo bitan moment za nastanak poslovnog modela koji je promjenio uvriježene načine poslovanja i dao novi vjetar u leđa brojnim Internet poduzetnicima. Naime, Bill Gross je još u mladima danima shvatio sljedeće - ukoliko osiguraš velik obujam i imaš dobro riješenu distribuciju, pojedinačno možeš prodavati određene stvari za vrlo niske iznose i generirati na taj način vrlo visoke prihode. Radi li se kod prodaje klikova o nečem drugom?

Prošli tjedan bio sam na Web.Start-u. Bilo je dobro, samo što sam nažalost morao zbog nekih privatnih stvari brzo uhvatiti gib nazad za Rijeku pa i nisam baš okusio sve čari konfe na način koji sam prvobitno zamislio. Iako baš i nisam neki lik od držanja prezantacija i govorancija…, održao sam jedno predavanje. Moglo je sigurno i bolje (uvijek može), ali budući da je bilo prvo moje predavanje ikad dobro je i prošlo… (count on stage fright i tako to:). Feedback je sve u svemu bio većinom pozitiva, pa vjerujem da je veći dio prisutne publike skužio poantu mojeg toka misli.

Kako sam bio prisutan samo dio Biz.Day-a i nisam pohodio prvi, Tech.Day nisam upoznao neke likove sa scene koje sam mislio da hoću, ali neke igrače sam opet druge strane upoznao što mi je izuzetno drago. Iako je bilo dosta ljudi dobar dio onih koji su se definitivno trebali pojaviti nažalost je izostao.

Ogranak riječke ekipe;) je također bio na konfi, a uskoro možete očekivati i neke konkretnije stvari iz riječkih radionica i garaža… Uostalom sprema se i prva “Web Konoba”, neformalno web druženje koje će naravno biti otvoreno i za ekipu iz drugih dijelova zemlje, odnosno za sve one koje bude zanimala razmjena ideja i iskustava uz vino, plodove mora i ostale primorske šeme:)

Iako se smatra da je sve što ima veze sa Webom u Hrvatskoj skoncetrirano u metropoli, odnosno Zagrebu, mislim da će se mnogi uskoro iznenaditi sa Web valom iz ovih krajeva i nekim projektima koji su vrlo obećavajući i nabrijani. Čekajte…

I na kraju ovog posta, samo da se još časkom vratim na Web.Start i samo da kažem kapa dolje i svaka čast svima koji su sudjelovali u organizaciji, a posebice naravno Berislavu čiji je entuzijazam oko cijele priče i omogućio da se stvar odigra na ovaj način. Respect.

U zadnjem broju Wireda (15.04.) odlična udarna tema, dobra priča unutar korica magazina, a fora je i svojevrsni “hack” na samoj naslovnici na kojoj se nalazi fotka Jenne Fischer, lika tajnice Paam Beesly iz predobre humoristične serije “The Office” koja je nakon britanske verzije doživjela i američku inačicu. Da bi skužili u čemu je fora sa naslovnicom morat ćete kupiti Wired, ali budući da spomenuta gospođica u rukama drži natpis na kojem piše “Get naked and…” mislim da predpostavljate o čemu se radi. Uglavnom, tema broja nosi naziv “radikalna transparentnost”, a na naslovnici je postavljeno pitanje: “zašto je razotkrivanje samoga sebe budućnost biznisa?”

Razne su stvari obrađene, sve od bloganja CEO-a, preko dijeljenja poslovnih tajni sa najljućom konkurencijom pa do Microsoftovog prljavog veša, ali dvije rečenice koje su mi zapele za oko su sljedeće: Prva: “Google nije tražilica, to je reputacijski sustav”…., i druga: “danas o vama i vašoj kompaniji više može reći jedna pretraga na Googleu nego milijuni uloženi u PR kampanju”… Dvije su to stvari izvučene iz cijelog članka koji je kao i uvijek kad je Wired u pitanju dosta zanimljiv, a ovoga puta priča se o otvorenosti i reputaciji koja se o vama ili vašoj firmi stvara na webu.

Teza je otprilike ta da se inako više ništa ne može sakriti, pa je onda najbolje za kompanije i pojedince da budu potpuno otvoreni i iskreni, odnosno da se potpuno razotkriju. Polako dolazi vrijeme kada vam niti jedan svemogući spin doktor neće pomoći ako podcjenjujete ljude koji su vam kruh - ljude koji kupuju vaše usluge, proizvode, ljude s kojima komunicirate, ljude koji vas biraju na pozicije na kojima ispravljate ispravke netočnih navoda i ljude koje gledate u oči danas, ovdje, kroz širokopojasni kabel…

U toj nabujaloj rijeci nula i jedinica niti jedan spin doktor ne može vam pomoći ako lažete i niste iskreni nego pokušavate prozirnost prodati pod stav zato jer u svijetu brzih veza, pingova i crawlera spin doktor ne može pomoći ni sebi. Spomenuti recimo ime Ratka Mačeka u kontekstu nekakvog pojma koji se pojavljuje u okviru jednog masovnog jednosmjerno odašiljajućeg medija kao što je televizija ili recimo novinski papir, pa usporediti tu sliku s onim što Ratko Maček predstavlja u online svijetu dvije su potpuno različite stvari. To zna svatko tko zna koristiti osnovnu funkciju Google-a ili recimo kliknuti play na Youtube videu.

Moć viralnog efekta koji se vraća kao bumerang u glavu vani su, posebice u Americi već jako dobro na svojoj koži iskusili brojni likovi sa poslovne i političke scene i shvatili su da se ovaj medij jednostavno ne može kontrolirati na način na koji su oni to zamislili. Likovi poput Ivice Kirina i spomenutog Mačeka koji se kod nas pojavlju u ovim ulogama tek su prvi vijesnici proljeća, a dostupna tehnologija i jednostavne mogućnosti produkcije kod nas tek trebaju pokazati pravo lice, pa će se zasigurno i još poneki njihov kolega naći u tom popularnom društvu.

To su neki od ispravljača ispravaka i shvatili ili im je netko iz nihovih svemogućih PR timova rekao kako je taj blog nešto novo i super, pa sad neki čak pišu i blogove. Izbori se bliže. Pročitao sam par tih postova i ne želim više. Odnosno, ne mogu, teško je to štivo…Opet, možda se poprave… I postanu “radikalno transparentni”. Baah,… pa još smo uvijek na onom brdovitom poluotoku i ne možemo mu tako lako pobjeći.
A možda i Mudrinić počne blogati kao ovi amerski CEO-i pa ispriča sve o tome kako nas zajebavaju godinama, možda se neki od njegovih podanika jednog dana pospe pepelom pa kaže kako su se onomad u stvari samo malo šalili i da ugašeni kompovi ipak ne mogu nabijati račune. A možda…

Ne, nije šala, prema Wiredu, tako bi otprilike trebala izgledati budućnost.

Ok, ako još eventualno niste ulovili u svom feed čitaču informaciju, evo je sada.

Ukratko, vrijeme je za akciju.

Gdje? - Novinarski dom, Zagreb

Kada? - 17. i 18.05. 2007.

Tko i što? - “Web.Start”, prva regionalna konferencija posvećena web i softverskom poduzetništvu, razvoju aplikacija, startupima i svim tim divnim stvarima.

Na stranicama Udruge “Initium”, osnovane s ciljem poticanja softverskog i online poduzetništva, na lokaciji http://webstart.ini.hr/ možete pogledati osnovne informacije o konferenciji, kao i listu predavača.
Lista broji 15-ak predavača i bit će pokriven zaista širok spektar tema vezanih za ovu priču. Primjetit ćete da stižu i Joel Spolsky (SAD) i Alexander Kjerulf (Danska), dva čovjeka itekako dobro poznata svima koji prate ovu scenu.

Mene osobno veseli što će predavanja održati i neki od kolega iz blogosfere koje ćete prepoznati na listi predavača, a i za mene je rezerviran jedan 40-minutni slot i održat ću predavanje na temu “Što je učinkoviti Internet marketing?” koje će biti zanimljivo svima vama koji ovaj blog redovito pratite. Bit će naravno i primjera iz prakse, korisnih savjeta…, a o svemu će do konferencije još biti riječi ovdje.

Osim samih predavanja koja će biti podijeljena na dva dana pod nazivima Tech. Day i Biz.Day, potencijalnim investitorima predstavit će se i web projekti (aka startupi) sa ovih prostora, a i fondovi i ostale institucije koje se bave financiranjem i poticanjem startupa imat će prilike prezentirati se i dati savjete svima onima sa potencijalno zanimljivim projektima.

Ovo je za sada samo kratki uvod i osnovni info, a u narednih mjesec dana još ćete u više navrata moći ovdje čitati o temama vezanim za konferenciju.

Kako ste primjetili, nešto manje pišem zadnjih dana, pa sam dobio i neke mailove u kojima ljudi pitaju jesam li se možda razbolio? Nisam, sve je ok, ali odlučio sam da od sad svi postovi koje objavim, iako možda malo prorijeđeni moraju biti neopisivo dugačke tirade koje većina ljudi najvjerojatnije neće niti pročitati jer jednostavno nemaju vremena za skrolanje:) Dobro, neće baš svi biti ono kobasice, ali u narednim postovima s vama ću podjeliti neke stvari o kojima dosta intenzivno razmišljam u zadnje vrijeme. Prvi takav slijedi:

Baš si nešto vrtim filmove kako će se to sve skupa s Googleom razvijati. I o toj priči o personalizaciji pretraživanja. Nije to ništa novo, sve polako prelazi u 1 na 1 sferu, pa tako i Google polako i sigurno gradi i usavršava svoju 1 na 1 igru jer ako itko može naoštriti osjetila (čitaj: algoritam) do krajnjih granica onda su to prvenstveno oni, dakako. Kako li nam samo naizgled velikodušno daju sve te cool aplikacije - gmailove, analyticse, desktop searcheve, readere, checkoute i sve ostalo… besplatno?….yeah, right..
Ne moram naravno ni pričati kolika je to količina vrijednih podataka o nama i našim navikama na Internetu, o svima nama, korisnicima koji taj Google svakodnevno malu milijardu puta koristimo.

Može li me (ro)bot toliko dobro poznavati?

Na stranu sve paranoje i teorije zavjere, pitanje je što te beskonačne hrpe informacija konkretno znače i donose nama, a što njima. S korisničke strane gledajući, meni, korisniku, osobi xy koja dobar dio dana provodi na Internetu njihovi servisi definitivno olakšavaju stvari, od pretrage, gmaila, preko analyticsa nadalje…, a sa privatnošću sam se u ovom globalnom big braderu već ionako odavno pozdravio, dok njima u Googleu s druge strane svaka moja upisana ključna riječ, svaka pretraga weba, svaki kontekst u kojem nešto radim i tražim daje podatke prema kojima mogu fino uglancavati algoritam i podešavati svoju oglašivačku mašineriju praktički na dnevnoj bazi. Eee, i sada se postavlja pitanje može li netko tko ima toliku silu podataka o userima ispolirati algoritam u bliskoj budućnosti do tih granica da uviijek, u svakom trenutku točno, bez ikakvih dvojbi i trojbi zna što hoću i izbaci mi samo to, baš to, a ne neke tamo opskurne liste sa snippetima ključnih riječi i fraza? Savršeni odgovor na savršenu pretragu. Mogu li me (ro)bot i njegovi pomoćnici toliko dobro poznavati?

Ljuta pila i udobni monovolumen

Peronalizacija SERP-a (search engine results page) ili pojednostavljeno po naški rezultata pretrage je po mnogima neminovnost i put kojim Google počinje kročiti prilagođavajući svakom korisniku rezultate na krajnjoj, individualnoj razini. Tako se sve češće potežu rasprave kako će to sve skupa funkcionirati u bližoj i daljnjoj budućnosti, koji će sve faktori ući u jednadžbu, što će to značiti za SEO itd…
Zamislimo dva čovjeka iz iste ulice istog godišta…, znači dva tipa vrlo sličnih demografskih karakteristika, ista država i grad, iste godine rođeni, išli u istu školu… dva čovjeka koja su po klasičnom marketingu jedna te ista ciljana grupa - mladi gradski stanovnici dobne skupine između 25 i 35. Ta dva lika nekako su se u isto vrijeme odlučila za kupovinu nekog proizvoda ili usluge…., za primjer ćemo uzeti auto. I jedan i drugi u fazi su razmišljanja o kupovini automobila i žele provjeriti recenzije automobila da si olakšaju odluku pa upisuju “car reviews” i lupaju search. I jednom i drugom pred očima se pojavljuje perfect pick - auto snova. Samo….rezultati pretrage unatoč svim sličnim demografskim osobinama, godinama, istoj ulici i svemu ostalome nisu uopće isti. Prvome je pred očima nova Alfa Romeo najljuće konjaže, a drugome Renaultov monovolumen…Kako sad to?

Neka je godina i neki datum u budućnosti i u punom je naponu natjunirani personalizorani SERP koji je godinama na osnovu hrpe podataka o korisnicima neumorno tweakan do najsitnijih detalja i u kojem ovo P više ne znači “page” nego recimo “pick” jer zamislimo da page u klasičnom smislu u tom trenutku više ne postoji. Dakle, Google je i jednom i drugom “tražiocu” izbacio savršen odgovor na njihovo pitanje koje glasi - “s kupnjom kojeg auta ću biti najzadovoljniji?”. Sve što treba je tu - savršena informacija izlistana je pred njihovim očima, ne snippeti, ne filtriranje, ne kopanje po šumi informacija, ne ovo, ne ono, sve što treba za odluku je tu - jednostavno prikazan set podataka koji odgovara obojci. Personalizirani SERP uvjerio je i jednog i drugog pogodivši ih u sridu…izbacivši im pritom potpuno različite odgovore na jedan te isti upit. Kako li je samo algo tako dobro skopčao njihov profil pa je prvome izbacio nabrijanu pilu spremnu za jurnjavu i šarmiranje curica, a drugome monovolumen koji obično voze obiteljski ljudi?…Prema kontekstu svih njihovih pretaga i interesa u određenom vremenu, Google je lako povezao konce i mašinerija je jednostavna znala, oprostite, izračunala da će čovjek koji intenzivno pretražuje pojmove kao što su “gifts for wife”, “romantic anniversary”, “baby clothes”…..itd. i uz to često posjećuje i poprilično se dugo zadržava na hrpi web lokacija koje imaju veze sa obiteljskom žena-djeca spikom biti skloniji vozikanju udobnog monovolumena od njegovog vršnjaka koji je u istom razdoblju tražio stvari tipa “ibiza party”, “402 race” i “tuning cars” i uz to posjećivao dobar broj onih sajtova, znate onih teen tematike.

Kada oglas postaje koristan

Ovo je naravno primjer pojednostavljen do krajnjih granica jer puno tu stvari ulazi u jednadžbu, ali mislim da je poanta jasna. Jeli to dobro ? Koliko takav poredak stvari dobroga ili lošega nosi korisnicima, a koliko marketingašima? Ok, ja sam očito i na jednoj i na drugoj strani,…ali stvar je u tome da se te dvije strane po meni nikako ne mogu isključiti. Pogotovo u 1 na 1 situaciji na početku priče. Kao korisnik razmišljam ovako: pa ako već ionako ne mogu izbjeći oglase i svakodnevno bombardiranje njima, nek me onda barem gađaju nečim relevantnim. Otkrit ću, moram kupiti branik za auto koji sam krivo “naslonio”, volim jazz i planiram neko putovanje uskoro. Zato…ne davite me reklamama za neke tamo pop koncerte u Pragu, gubite vrijeme bezveze…, dajte mi nešto konkretnije.
Sa marketinške strane gledajući na ovakav poredak, također mi odgovara jer bilo koju kampanju mogu prilagoditi do najsitnijih detalja i dati ljudima korisnu informaciju umjesto nepotrebne zaglušujuće dreke.
A sad još jedno pitanje: Je li moguće da se vremenom ostvari Googleov mokri san, da Google s vremenom toliko “poštela” mašineriju za serviranje oglasa da oni ustvari postanu relevantniji od rezultata organske pretrage? Gubi li tada tražilica, odnosno ono što je Google primarno svoj pravi smisao?…Ili ga naprotiv tek u tom trenutku dobiva? Kako će integrirati social komponentu? Što sa mobilnim sadržajima? I tko će tu na kraju balade pokupiti najviše vrhnja? Ali… to su sad već pitanja za neki drugi post…

Vjerojatno ste već ubrali informaciju kako je Nenad Bakić, s kojim sam baš nedavno radio interview , prodao svoje sajtove Daily Mailu, engleskom medijskom gigantu. Business.hr spominje cifru od 5 milijuna funti koju je Daily Mail navodno izbrojao za četiri Bakićeva (MojPosao, CentarNekretnina, KupiProdaj i 4kotača) i jedan slovački sajt.

I evo ga, napokon smo dočekali i zvučne akvizicije u domaćem Internet prostoru, vjerujem se da će ova vijest malo prodrmati “uspavane ljepotice” i razbuditi internet tržište ovih prostora.

Par stvari iz Googleplexa - neke potvrđene, o nekima se šuška. Prvo one “ozbiljne”, potvrđene. Na Google Finance dodane su fensi-šmensi stvari, video i druga čuda.

Ok, to bi bilo to, prijeđimo na glasine. Možda vam je u sjećanju ostala informacija da je Eric Schmidt iz Google-a prošle godine ušao u upravni odbor Apple-a. Spominjao sam to svojedobno ovdje. Proteklo je od tog Schmidtovog aranžmana ponešto vremena, a ništa još ni čuli ni vidjeli nismo od te bombastično zvučeće kombinacije Google - Apple. Pa hoće li što biti ili neće, jer pojavljuje se tu još šuškanja, ono o Google Phone-u recimo? Misle li na tom frontu Googleovci možda zaigrati protiv Apple-a, zanimalo je novinare, pa su to i pitali Schmidta na Morgan Stanley konferenciji u San Franciscu, a on im je odgovorio: “Google and Apple are doing more and more things together . We have similar goals and similar competitors.” Ciljevi i konkurenti. Zna se na koga i što se ovo prvenstveno odnosi. Na onu firmu sa sjedištem u Redmondu, naravno.

Pa, ok, rade zajedno, sigurno je da rade, ali što je onda sa tim spomenutim Google Phone-om, je li to samo puka glasina ili tu ipak ima nečega? C-net, a i mnogi drugi prenjeli su ovaj i ovaj post sa bloga Simeon Simeonova, venture kapitalista iz Polaris Venture-a koji ima indicije da se ne radi samo o glasini. Neki zadnji Googleovi potezi, partnerstva i akvizicije (Samsung, Reqwireless, Skia) mogli bi mu dati zapravo, ali tko tu opet na kraju balade zna što će se izroditi. Bilo kako bilo, sigurno je da Google traži način da napravi neku diverzifikaciju, da ne ovisi samo i isključivo o svim tim “jajima u jednoj košari”, budući da se 99% prihoda i dalje odnosi na Adwordse, a naravno, moraju i dalje širiti kanale distribucije i dostavljati oglase na što je više zaslona moguće. Hoće li jedan od njih biti i ovaj sa donje slike?

Prvi gost u seriji interviewa sa domaćim poslovnim ljudima (s naglaskom na web orijentirane poduzetnike) koje ćete moći čitati na futuria.hr je Nenad Bakić, čovjek koji stoji iza nekoliko uspješnih domaćih web projekata, a najpoznatiji je moj-posao.net.

Futuria.hr: Moj-posao.net jedna je od rijetkih profitabilnih web lokacija u Hrvatskoj i po tome vas ljudi najčešće prepoznaju. U proteklom razdoblju startali ste još nekoliko online projekata na sličnoj platformi spajanja ponude i potražnje, i to u nekoliko komercijalnih područja. Osim ovoga imate “head-hunting” agenciju i bavite se još nekim stvarima koje će biti dotaknute u sljedećim pitanjima, ali za početak idemo malo o sajtu moj-posao.net. Online ste nešto više od 6 godina, dajte za početak malo osnovnih podataka vezanih za moj-posao.net i njegov razvojni put, kako je bilo nekad, kako je danas i za one čitatelje koji nisu upućeni u detalje, ukratko o poslovnom modelu na kojem funkcionira?

Nenad Bakić: MojPosao je počeo kao hoby-projekt, zapravo kao ‘proba’ za ono što smo tada smatrali ozbiljnijim projektom, financijskim portalom - moja prethodna profesija je naime bila financije, kao sam ‘migrirao’ iz matematike. MojPosao je jednostavan poslovni koncept, website na kojem poslodavci mogu objaviti oglase za posao i pretražiti životopise. Tijekom prve godine na MojPosao je radila samo jedna osoba. Danas na MojPosao radi 40-ak ljudi.
Sve usluge na MojPosao bile su u početku besplatne; sada poslodavci plaćaju za napredne, posebno formatirane oglase - osnovni oglasi su i dalje besplatni - a posloprimci ne plaćaju ništa. Prihodujemo još i od ‘običnog’, komercijalnog oglašavanja, od oglašavanja profesionalne edukacije na www.EduCentar.net itd.
MojPosao zapravo je i razvijao način zapošljavanja. Malo je zemalja gdje je zapošljavanje putem weba tako razvijeno kao u Hrvatskoj, a ni jedno razvijeno tržište nema tako dominantnog ponuđača kao što je MojPosao. Usudio bih se reći da je u tom smislu pozicija MojPosao prilično jedinstvena.

Futuria.hr: Osim vašeg najposjećenijeg portala, pokušavate i na nekim drugim područjima zauzeti ključne pozicije dok je, recimo to tako, oranica još relativno nezaorana. Kakva je situacija u tom dijelu, kako gledate na konkurente, posebice Oglasnik, najave o dolasku e-Bay-a i ostale priče iz tog dijela i vjerujete li da će, kao što je moj-posao.net postao “centralno mjesto tržišta rada”, i ostali vaši sajtovi (kupiprodaj.net, centarnekretnina.net, 4kotaca.net…) postati centralna mjesta spajanja ponude i potražnje u sektorima u kojima operiraju?

Nenad Bakić: Mi smo specijalisti u stvaranju ‘tržišta’, pa osim MojPosao imamo i oglasnike CentarNekretina, 4Kotača, KupiProdaj! te čak i iskorak u filantropiju s Donacije.info, koje je isto na neki način tržište (za donacije). S oglasnicima smo brzo zauzeli vodeću poziciju na tržištu i zaista idemo putem koji je prošao MojPosao. Primjerice, naš oglasnik CentarNekretnina je uvjerljivo vodeći na tržištu - npr. već imamo skoro 100 agencija u članstvu, a naš glavni konkurent još je u ‘promotivnoj fazi’ (besplatno članstvo). Naravno da uspjeh ovih oglasnika ugrožava konkurenciju, tj. vodeću tvrtku koja se bavi malim oglasima u tisku.
Problem je u tome da se poslovni model prenosi s papira na web, a trenutno vodeća tvrtka je primjerice u 2005. imala cca. 20 mil. kuna dobiti na prihode od oko 50 mil. kuna. Jasno je da im je teško kanibalizirati te prihode i napraviti zaokret, a i teško je steći kompetencije potrebne za web. U tom smislu smo i uvjereni da Oglasnik.hr nije - kako kažu - ‘otključao’ website (=omogućio besplatno pregledavanje oglasa) zbog navodnog dolaska e-baya, nego upravo zbog našeg poslovnog modela. Da biste se uvjerili u to, dovoljno je pogledati tko je registrirao domenu slando.hr (što je e-bayov brand) - udruga u čijem vodstvu je osoba povezana upravo s onim tko najavljuje ‘dolazak’ e-baya. Smatramo, dakle, da se radi o obmani koja bi trebala sakriti pravo stanje stvari, a to je odustajanje od poslovnog modela koji se zasniva na naplati informacija zbog razvoja opasnog konkurenta na domaćem tržištu.

Futuria.hr: Nedavno su primjećeni i vaši izleti u social networking vode sa sajtom netopolis.hr koji, kako su i neki kolege primjetili, izgleda kao doslovna preslika popularnog MySpace-a. Planirate li i u ovom segmentu neku ozbiljniju akciju ili samo eksperimentirate i kako gledate na globalni fenomen društvenih mreža i njihovu primjenjivost na ovo naše mikro-okruženje?

Nenad Bakić: Uvjereni smo da će naš website Netopolis.hr biti ‘category killer’ u tom području, te ulažemo značajna sredstva u njegov razvoj.

Futuria.hr: Osvrnimo se malo na marketinški dio priče o vašim sajtovima čija umreženost omogućuje dobru posjećenost, kvalitetnu distribuciju i kanaliziranje prometa na željene lokacije. Kakva je situacija sa svim tim kanalima promocije putem kojih plasirate poruku (a tu je paleta dosta šarolika), mjerite li konverziju i ako mjerite s kojim ste kanalima najviše, a s kojima najmanje zadovoljni?

Nenad Bakić: Kvalitetan nam je odziv s vlastite mreže sajtova, koja trenutno ima doseg do cca. 500.000 ljudi. Na druge medije ulažemo dosta široko, uključujući on i off line i teško je izolirati konverziju sa svakog pojedinog kanala.

Futuria.hr: Spora, ali ipak kakva takva penetracija broadbanda dala je malo pozitivnog vjetra u jedra ljudima koji se bave ili se planiraju baviti online biznisom i u ovom našem kutku weba. Sve to skupa, začinjeno sa web 2.0 hypeom i novim uzletom weba koji se vani događa, potaklo je i u domaćoj web zajednici razmišljanja o pokretanju web baziranih startupova. Vidite li na domaćem i regionalnom tržištu prilike za za održive i profitabilne web startupe nove generacije temeljene na principima na kojima stvari funkcioniraju vani?

Nenad Bakić: Globalizacija, između ostalog, znači da međunarodni igrači mogu ući u tvoje dvorište. Tako da se svaka hrvatska tražilica bori protiv Google, svaki news site protiv Yahoo! ili NYT itd. Što znači da je sve manje prostora za lokalne uspješnice. Jasno je da ima uspješnih tvrtki, kao što je adriatica.net ili naša grupa, koji imaju jasne i izvedive poslovne modele koji se temelje na principima koji funkcioniraju vani. Ali scena se mijenja. Kao što vidite, websiteovi koji su se nekad smatrali predvodnicima (net.hr, bivši Iskon) danas očito u sadržaju zaostaju za konkurentima nove generacije, što će uskoro odraziti i na posjećenosti.

Futuria.hr: Primjeri iz nekih sektora (putničko - turistički primjerice), a najbolji je tu primjer dakako uspjeh i ekspanzija adriatica.net-a, dokazuju kako nije nemoguće uz relativno male troškove startati online bazirane poslove iz Hrvatske i uz pravu strategiju, marketing, razvojnu politiku i sve ostale neizostavne elemente priče konkurirati sa “domaćim proizvodom” i na tržištima koja nužno, kako ja to volim reći, ne završavaju na Bregani. Smatrate li da izvan spomenutog sektora postoji još prilika za izlazak van i koliko su potencijalni investitori u našim okvirima (bager/beton/cigla mentalitet) spremni na rizike i ulaganja u online projekte tog tipa?

Nenad Bakić: Smatram da je izuzetno teško iz hrvatske perspektive napraviti globalno vodeći projekt. U Hrvatskoj se općenito smatra da smo mi jedna vrlo nadarena i ‘Bogom dana’ nacija, te da nam ‘zasluženi’ uspjeh unaprijed pripada (sjetite se napisa o našoj reprezentaciji prije nastupa na svjetskom prvenstvu u rukometu). No egzekucija uspješnih poslovnih modela je jako teška, već i regionalno, a kamoli globalno. Ukupno, naša gospodarska konkurentnost je vrlo malena. adriatica.net je svijetli izuzetak i malo je ljudi poput Marka Vojkovića.

Futuria.hr: Osim spomenutih web odredišta imate i agenciju Selectio putem koje kompanijama pružate usluge “head huntinga” pa recite iz prve ruke čije se “glave” trenutno najviše cijene i u kojim područjima se javlja najveće pomankanje kvalitetnih stručnjaka?

Nenad Bakić: Selectio je dominantna tvrtka u Hrvatskoj u odabiru kadrova, te imamo kvalitetan uvid u stanje na tržištu. Najveći je manjak inženjera (ICT, strojarstvo, građevina, arhitekti …), kvalitetnog prodajnog osoblja i financijaša. Što se ‘manjih’ struka tiče, manjak je primjerice specijalista u upravljanju ljudskim resursima.

Futuria.hr: Za kraj, kao čovjek za kojeg možemo reći da vodi jedan od rijetkih uspješnih “dot-com” biznisa na ovim područjima, izdvojite tri po vama najbitnije stvari za uspješno poslovanje na webu?

Nenad Bakić: Općenita poslovna sposobnost (neovisna o webu): poduzetnost, mogućnost izvršenja …. etičnost, financijska sredstva.

Nova Quintura

Prije nekog vremena pisao sam o Quinturi, vizualnoj tražilici. Od jučer Quintura ima novo korisničko sučelje, pa ako želite vidjeti kako izgleda pretraživanje na nešto drugačijii način, zavirite tamo.

Rezervacije

Evo malo brojki, a odnose se na omjere rezervacijskih kanala. ETrak je poznati TravelClickov izvještaj koji prati ovu priču, a zanimljivost je ta da su prošle godine po prvi puta internet rezervacije preskočile GDS rezervacije sa 37% u ukupnom broju kroz CRO (Central Reservation Office) sustave u najvećim svjetskim hotelskim brandovima. To je, u odnosu na godinu dana prije, povećanje od skoro 20%. GDS rezervacije u toj brojki sudjeluju sa 36% ili oko 7.4 milijuna bookinga, dok na telefonske rezervacije otpada ostatak rezervacija i one bilježe postupni pad iz godine u godinu.

Google Office

Paket Google Apps prouzrokovao je dosta buke prošli tjedan, pričalo se dosta o tom potezu Google-a koji je većim dijelom protumačen kao direktna rukavica u lice Microsoftu i njihovom Office-u. Na Read/Write webu imaju anketu s pitanjima treba li se Microsoft ustrariti ili ne?

Financiranje web startupa

Berislav si je stvarno dao truda i napisao vrlo koristan post o načinima financiranja Web startupa za sve one koji razmišljaju o pokretanju istog. O bootstrappingu, venture kapitalu, angel investitorima… i svemu ostalom što tržište kapitala nudi pročitajte post Kako financirati Web Startup na softwave.info.

Google i izbori

Koliko je kandidata za predsjedničke izbore 2008. u Americi zakupilo ključne riječi na tražilicama? … Blog TechPresident pozabavio se time, pa je došao do brojke da je od 17 do sad najavljenih kandidata ključne riječi na tražilicama za sada zakupilo njih 6, i to više republikanaca nego demokrata (4:.2). Heh, tko zna, možda u današnjem i sutrašnjem digitaliziranom svijetu i ovakve stvari budu onaj jezičac na vagi.
Živo me zanima hoće li se kroz ovu napornu godinu bombardiranja praznim porukama itko od ovih naših domaćih tragikomičara sjetiti ovakvih stvari.
Sjetili se oni ili ne, sve organske rezultate s lijeve strane Googleovog SERP-a će im ionako okupirati Mračni;)

Formula 3.0

Nakon nedavne pojave Weba 2.0 kao glavne teme u udarnom terminu na CNN-u u izravnom prijenosu iz Davosa bilo mi je nekako preočito da je buzz oko cijele priče već dobrano iskomercijaliziran i lagano izlizan. Istina, kada i bakica na placi zna što je youtube, a Kiri ćemo za sad oprostiti:), treba očito smisliti nešto novo. I Web 3.0 se već neko vrijeme vucara kao novi pojam (pa moglo je to i malo kreativnije, zar ne?), a na Read / Write webu su otišli korak dalje pa smislili čak i formulu weba 3.0.
Pa eto je: Web 3.0 = (4C + P + VS).
Legenda: 3C = Content, Commerce, Community | 4th C = Context | P = Personalization | VS = Vertical Search. Ostatak posta na Read / Write webu.

O Facebooku

GigaOm ponovo piše o monetizaciji društvenih mreža na webu, ovaj puta konkretno o Facebooku. Nedavno su imali post o prioritetima social networking sajtova u 2007. na koji sam već linkao, a jučer Robert Young ima još jedan dobar post slične tematike. U naslovu se pita ono što su se i mnogi drugi zapitali kada je mlađahni Mark Zuckerberg (Facebook) otpilio ponudu od milijarde i kusur dostavljenu od Yahoo-a. Naslov doslovno pita: Facebook - pametno ili glupo?

Panama

Oni koji se bave marketingom na Internetu i oglašavanjem na tražilicama kao jednim od najvažnijih njegovih elemenata, sigurno su čuli za Panamu. Ne, u ovom slučaju nije riječ o srednjeameričkoj zemlji i kanalu, riječ je o “rebootu” dugo najavljivane Yahoo-ove alternative Google Adwordsima koji bi korisnicima i oglašivačima trebao po najavama donjeti zanimljive stvari i poboljšati kvalitetu oglasa. Panama bi Yahoo-u, prema očekivanjima iz te firme, trebao spustiti i pokoji dolar više u kasu i ojačati im poziciju u borbi sa Googleom.
Glavna novost za oglašivače je ta da će Yahoo-ov sustav od sada osim po samoj cijeni klika koja je do sada bila jedino mjerilo za određivanje pozicije oglase vagati i po drugim faktorima, na sličan način kako to trenutno radi Google koristeći quality guidelinese.
Više: SEW, Time, NY Times.

Politika

Clickz priča o političkim kamapnjama na Internetu.