Vjerojatno već sve znate, social bitka se nastavlja, Google je izbacio OpenSocial, svoj odgovor Facebooku. API-i su vani, u điru su sa MySpaceom, LinkedIn-om, Friendsterom, Ning-om i s kim sve ne… Google naravno očekuje da će se aplikacije raširiti po webu poput virusa i spriječiti Facebook “centralizaciju”.
Nekoliko izdvojenih postova na temu:
Prije jednog dosta opsežnog posta o 10 načina za procijenu vrijednost socijalnih mreža na Internetu, koji je trenutno u draftu pred završetkom i bit će objavljen početkom sljedećeg tjedna, da ne zaboravim samo kratko čestitati jedan rođendan. Evo…, sretan ti deveti rođendan, Gugl.
Šta da kažem, nije ti loše - nekad garaža, a danas 177 milijardi… i još glavna zvijezda amerskih domaćica priča o tebi kao o najkul mjestu na svijetu za raditi 
Jupi je.
Osjećaj kada netko bolje od vas samih iskoristi vašu ideju i masno se na njoj obogati vjerojatno i nije baš najugodniji. Srećom, nisam imao “čast” osjetiti tako nešto na svojoj koži, ali povijest je dakako prepuna ovakvih primjera. Ljudi puni entuzijazma, volje i energije krvavo se trude i razviju nešto za što su bili uvjereni da će prodrmati stvari big time, a onda dođe netko drugi i unovči to, dok original kreator ostaje kratkih rukava.
Ima toga naravno i u online svijetu, a pojam “ukrasti ideju” na Internetu je dobio sasvim drugo značenje, to se ovdje radi na svakodnevnoj bazi, iz minute u minutu. Na stranu sada sve te kolone i vojske kloniranih sajtova i aplikacija, dosadni dupli diggovi, youtubeovi, myspaceovi i ostali nametnici web prostora…, ali što je sa onim stvarima koje su stvarno bili veliki praskovi, što je sa inovacijama koje mijenjaju stvari iz temelja i oko kojih se na kraju krajeva stvarno i zavrtila ogromna lova, sa pravim poslovnim modelima na Webu oko kojih se vrte iznosi koji uzrokuju dugoročnu glavobolju u prosječnog puka?
Kad smo kod poslovnih modela tog tipa, mora se priznati da od jednog takvog gospoda Sergey i Larry zarađuju fino. Milijarde, da budemo precizniji. Samo od Adwordsa. To je poslovni model Google-a i za sada, praktički jedina stvar na kojoj Google kešira.
Bill Gross je s druge strane čovjek koji se bavi proizvodnjom i realizacijom ideja po frekvenciji koja je većini nas nezamisliva, pojam “izbacivati nešto kao na tekućoj traci” i to raditi jako dobro kao da je izmišljen za njega i njemu slične. Iako je neke svoje ideje dobrano unovčio, isto tako je već nekoliko puta zaplesao na tankoj žici, nalazio se čak i na rubu bankrota. Tko su Sergey i Larry, većini vas koji ovo čitate vrlo je dobro poznato. Ti dečki su gotovo pa vlasnici Interneta. A tko je sad taj Bill Gross i otkud on u ovoj priči ? Bill Gross je osnivač i vlasnik “laboratorija ideja” (IdeaLab-a) i serijski poduzetnik, kako ga je nazvao jedan autor kojeg ću spomenuti u nastavku teksta. Sergey i Larry smislili su zasad nenadmašni algoritam koji je omogućio najbolju organizaciju informacija od kad je čovjeka na ovoj planeti. A Bill Gross?
Jedna iskra, jedna ideja tog tipa zaslužna je za poslovnu stranu onoga što Google danas predstavlja. Naime, Bill Gross je čovjek kojem je prvom zasvjetilila žaruljica i koji se prvi dosjetio, smislio i realizirao PPC oglašivački model, a shodno tome naravno i prvi na planeti prodavao oglase po kliku na svojoj tražilici GoTo. I jedna informacija za koju ne znam jeli vam poznata - Googleov prvi oglas bio je prodan na CPM bazi i tek kada su shvatili da od toga nema kruha, posegnuli su za novim rješenjima. Naime, jedno je već postojalo, samo ga je trebalo primjeniti na drugom mjestu, u drugom kontekstu. To je rješenje, pogađate smislio Bill Gross. Ne kažem naravno da nije bilo Billa Grossa da ne bi bilo ni Googla teškog 150 milijardi na burzi, ali opet - netko se ipak trebao prvi sjetiti da bi se klik mogao naplaćivati, jel´da?
Moram priznati da sam iznenađen koliko malo informacija postoji na webu o tom Billu Grossu, čovjek se očito drži one zlatne “radi, stvaraj i budi anoniman”. Tko je on i što zapravo radi, saznao sam čitajući odličnu knjigu The Search Johna Battelle-a, Wired-ovog urednika i osnivača Industry Standarda, ali i jednog od definitivno najvećih današnjih vizionara i mislioca kada je Web i njegova budućnost u pitanju. Uglavnom, Battelle je u knjizi cijelo jedno poglavlje posvetio Billu Grossu i nastanku PPC-a, kao i GoTo.com-u, Grossovoj kompaniji koja je iznjedrila PPC poslovni model, a kasnije je preimenovana u Overture i prodana Yahoo-u za 1.63 milijarde dolara.
To poglavlje uvod je u priču o nastanku Googlea i njegovog poslovnog modela i Battelle tu razrađuje par scenarija koji su mogli da su se neke stvari u određenim trenutcima drugačije posložile završiti i na drugi način po Google da je Bill Gross povukao nešto drugačije poteze. Iako baš i ne volim te “što bi bilo kad bi bilo” priče, ova mi je bila baš zanimljiva. Ipak, od svega toga puno zanimljivije su mi ove stvari - poduzetnički duh Grossa, nepresušni izvori ideja, konstantna potreba za inoviranjem i iskra koja ga je dovela do ideje za PPC oglašavanje. Te stvari su u direktnoj uzročno - posljedičnoj vezi, a imaju između ostalog veze i sa prodajom voćnih bombona.
Naime, priča ide ovako: dok je bio klinac Gross je s biciklom odlazio u dućan koji je bio ponešto udaljen od kvarta u kojem su on i ostali klinci igrali, tamo bi pokupovao bombone po sniženoj cijeni i onda ih prodavao klincima zaračunavajući simboličnu maržu po komadu. Uglavnom, klinci su to kupovali ko ludi, a od tete u dućanu Gross je s vremenom počeo dobivati i znatne rabate pa je nakon nekog vremena iz dućana počeo odlaziti sa ogromnom kartonskom kutijom bombona i postupno proširio “biznis”. Do pojave Weba, radio je još hrpu stvari, između ostalog još u mladim danima otvorio firmu za prodaju solarnih kolektora…Kad je došao Web, opsesivno se bacio na inovacije na tom mediju, a danas vodi spomenuti IdeaLab koji funkcionira kao inkubator ideja. Popis kompanija koje su izašle iz tog laboratorija također je vrlo impresivan.
Iako ova priča o bombonima zvuči možda čak malo preamerički, koliko god to na prvi pogled trivijalno izgledalo, ovo iskustvo Grossa iz dječačkih dana bilo je vrlo bitan moment za nastanak poslovnog modela koji je promjenio uvriježene načine poslovanja i dao novi vjetar u leđa brojnim Internet poduzetnicima. Naime, Bill Gross je još u mladima danima shvatio sljedeće - ukoliko osiguraš velik obujam i imaš dobro riješenu distribuciju, pojedinačno možeš prodavati određene stvari za vrlo niske iznose i generirati na taj način vrlo visoke prihode. Radi li se kod prodaje klikova o nečem drugom?
Kako ste primjetili, nešto manje pišem zadnjih dana, pa sam dobio i neke mailove u kojima ljudi pitaju jesam li se možda razbolio? Nisam, sve je ok, ali odlučio sam da od sad svi postovi koje objavim, iako možda malo prorijeđeni moraju biti neopisivo dugačke tirade koje većina ljudi najvjerojatnije neće niti pročitati jer jednostavno nemaju vremena za skrolanje:) Dobro, neće baš svi biti ono kobasice, ali u narednim postovima s vama ću podjeliti neke stvari o kojima dosta intenzivno razmišljam u zadnje vrijeme. Prvi takav slijedi:
Baš si nešto vrtim filmove kako će se to sve skupa s Googleom razvijati. I o toj priči o personalizaciji pretraživanja. Nije to ništa novo, sve polako prelazi u 1 na 1 sferu, pa tako i Google polako i sigurno gradi i usavršava svoju 1 na 1 igru jer ako itko može naoštriti osjetila (čitaj: algoritam) do krajnjih granica onda su to prvenstveno oni, dakako. Kako li nam samo naizgled velikodušno daju sve te cool aplikacije - gmailove, analyticse, desktop searcheve, readere, checkoute i sve ostalo… besplatno?….yeah, right..
Ne moram naravno ni pričati kolika je to količina vrijednih podataka o nama i našim navikama na Internetu, o svima nama, korisnicima koji taj Google svakodnevno malu milijardu puta koristimo.
Može li me (ro)bot toliko dobro poznavati?
Na stranu sve paranoje i teorije zavjere, pitanje je što te beskonačne hrpe informacija konkretno znače i donose nama, a što njima. S korisničke strane gledajući, meni, korisniku, osobi xy koja dobar dio dana provodi na Internetu njihovi servisi definitivno olakšavaju stvari, od pretrage, gmaila, preko analyticsa nadalje…, a sa privatnošću sam se u ovom globalnom big braderu već ionako odavno pozdravio, dok njima u Googleu s druge strane svaka moja upisana ključna riječ, svaka pretraga weba, svaki kontekst u kojem nešto radim i tražim daje podatke prema kojima mogu fino uglancavati algoritam i podešavati svoju oglašivačku mašineriju praktički na dnevnoj bazi. Eee, i sada se postavlja pitanje može li netko tko ima toliku silu podataka o userima ispolirati algoritam u bliskoj budućnosti do tih granica da uviijek, u svakom trenutku točno, bez ikakvih dvojbi i trojbi zna što hoću i izbaci mi samo to, baš to, a ne neke tamo opskurne liste sa snippetima ključnih riječi i fraza? Savršeni odgovor na savršenu pretragu. Mogu li me (ro)bot i njegovi pomoćnici toliko dobro poznavati?
Ljuta pila i udobni monovolumen
Peronalizacija SERP-a (search engine results page) ili pojednostavljeno po naški rezultata pretrage je po mnogima neminovnost i put kojim Google počinje kročiti prilagođavajući svakom korisniku rezultate na krajnjoj, individualnoj razini. Tako se sve češće potežu rasprave kako će to sve skupa funkcionirati u bližoj i daljnjoj budućnosti, koji će sve faktori ući u jednadžbu, što će to značiti za SEO itd…
Zamislimo dva čovjeka iz iste ulice istog godišta…, znači dva tipa vrlo sličnih demografskih karakteristika, ista država i grad, iste godine rođeni, išli u istu školu… dva čovjeka koja su po klasičnom marketingu jedna te ista ciljana grupa - mladi gradski stanovnici dobne skupine između 25 i 35. Ta dva lika nekako su se u isto vrijeme odlučila za kupovinu nekog proizvoda ili usluge…., za primjer ćemo uzeti auto. I jedan i drugi u fazi su razmišljanja o kupovini automobila i žele provjeriti recenzije automobila da si olakšaju odluku pa upisuju “car reviews” i lupaju search. I jednom i drugom pred očima se pojavljuje perfect pick - auto snova. Samo….rezultati pretrage unatoč svim sličnim demografskim osobinama, godinama, istoj ulici i svemu ostalome nisu uopće isti. Prvome je pred očima nova Alfa Romeo najljuće konjaže, a drugome Renaultov monovolumen…Kako sad to?
Neka je godina i neki datum u budućnosti i u punom je naponu natjunirani personalizorani SERP koji je godinama na osnovu hrpe podataka o korisnicima neumorno tweakan do najsitnijih detalja i u kojem ovo P više ne znači “page” nego recimo “pick” jer zamislimo da page u klasičnom smislu u tom trenutku više ne postoji. Dakle, Google je i jednom i drugom “tražiocu” izbacio savršen odgovor na njihovo pitanje koje glasi - “s kupnjom kojeg auta ću biti najzadovoljniji?”. Sve što treba je tu - savršena informacija izlistana je pred njihovim očima, ne snippeti, ne filtriranje, ne kopanje po šumi informacija, ne ovo, ne ono, sve što treba za odluku je tu - jednostavno prikazan set podataka koji odgovara obojci. Personalizirani SERP uvjerio je i jednog i drugog pogodivši ih u sridu…izbacivši im pritom potpuno različite odgovore na jedan te isti upit. Kako li je samo algo tako dobro skopčao njihov profil pa je prvome izbacio nabrijanu pilu spremnu za jurnjavu i šarmiranje curica, a drugome monovolumen koji obično voze obiteljski ljudi?…Prema kontekstu svih njihovih pretaga i interesa u određenom vremenu, Google je lako povezao konce i mašinerija je jednostavna znala, oprostite, izračunala da će čovjek koji intenzivno pretražuje pojmove kao što su “gifts for wife”, “romantic anniversary”, “baby clothes”…..itd. i uz to često posjećuje i poprilično se dugo zadržava na hrpi web lokacija koje imaju veze sa obiteljskom žena-djeca spikom biti skloniji vozikanju udobnog monovolumena od njegovog vršnjaka koji je u istom razdoblju tražio stvari tipa “ibiza party”, “402 race” i “tuning cars” i uz to posjećivao dobar broj onih sajtova, znate onih teen tematike.
Kada oglas postaje koristan
Ovo je naravno primjer pojednostavljen do krajnjih granica jer puno tu stvari ulazi u jednadžbu, ali mislim da je poanta jasna. Jeli to dobro ? Koliko takav poredak stvari dobroga ili lošega nosi korisnicima, a koliko marketingašima? Ok, ja sam očito i na jednoj i na drugoj strani,…ali stvar je u tome da se te dvije strane po meni nikako ne mogu isključiti. Pogotovo u 1 na 1 situaciji na početku priče. Kao korisnik razmišljam ovako: pa ako već ionako ne mogu izbjeći oglase i svakodnevno bombardiranje njima, nek me onda barem gađaju nečim relevantnim. Otkrit ću, moram kupiti branik za auto koji sam krivo “naslonio”, volim jazz i planiram neko putovanje uskoro. Zato…ne davite me reklamama za neke tamo pop koncerte u Pragu, gubite vrijeme bezveze…, dajte mi nešto konkretnije.
Sa marketinške strane gledajući na ovakav poredak, također mi odgovara jer bilo koju kampanju mogu prilagoditi do najsitnijih detalja i dati ljudima korisnu informaciju umjesto nepotrebne zaglušujuće dreke.
A sad još jedno pitanje: Je li moguće da se vremenom ostvari Googleov mokri san, da Google s vremenom toliko “poštela” mašineriju za serviranje oglasa da oni ustvari postanu relevantniji od rezultata organske pretrage? Gubi li tada tražilica, odnosno ono što je Google primarno svoj pravi smisao?…Ili ga naprotiv tek u tom trenutku dobiva? Kako će integrirati social komponentu? Što sa mobilnim sadržajima? I tko će tu na kraju balade pokupiti najviše vrhnja? Ali… to su sad već pitanja za neki drugi post…
Par stvari iz Googleplexa - neke potvrđene, o nekima se šuška. Prvo one “ozbiljne”, potvrđene. Na Google Finance dodane su fensi-šmensi stvari, video i druga čuda.
Ok, to bi bilo to, prijeđimo na glasine. Možda vam je u sjećanju ostala informacija da je Eric Schmidt iz Google-a prošle godine ušao u upravni odbor Apple-a. Spominjao sam to svojedobno ovdje. Proteklo je od tog Schmidtovog aranžmana ponešto vremena, a ništa još ni čuli ni vidjeli nismo od te bombastično zvučeće kombinacije Google - Apple. Pa hoće li što biti ili neće, jer pojavljuje se tu još šuškanja, ono o Google Phone-u recimo? Misle li na tom frontu Googleovci možda zaigrati protiv Apple-a, zanimalo je novinare, pa su to i pitali Schmidta na Morgan Stanley konferenciji u San Franciscu, a on im je odgovorio: “Google and Apple are doing more and more things together . We have similar goals and similar competitors.” Ciljevi i konkurenti. Zna se na koga i što se ovo prvenstveno odnosi. Na onu firmu sa sjedištem u Redmondu, naravno.
Pa, ok, rade zajedno, sigurno je da rade, ali što je onda sa tim spomenutim Google Phone-om, je li to samo puka glasina ili tu ipak ima nečega? C-net, a i mnogi drugi prenjeli su ovaj i ovaj post sa bloga Simeon Simeonova, venture kapitalista iz Polaris Venture-a koji ima indicije da se ne radi samo o glasini. Neki zadnji Googleovi potezi, partnerstva i akvizicije (Samsung, Reqwireless, Skia) mogli bi mu dati zapravo, ali tko tu opet na kraju balade zna što će se izroditi. Bilo kako bilo, sigurno je da Google traži način da napravi neku diverzifikaciju, da ne ovisi samo i isključivo o svim tim “jajima u jednoj košari”, budući da se 99% prihoda i dalje odnosi na Adwordse, a naravno, moraju i dalje širiti kanale distribucije i dostavljati oglase na što je više zaslona moguće. Hoće li jedan od njih biti i ovaj sa donje slike?
Prije nekog vremena pisao sam o Quinturi, vizualnoj tražilici. Od jučer Quintura ima novo korisničko sučelje, pa ako želite vidjeti kako izgleda pretraživanje na nešto drugačijii način, zavirite tamo.
Evo malo brojki, a odnose se na omjere rezervacijskih kanala. ETrak je poznati TravelClickov izvještaj koji prati ovu priču, a zanimljivost je ta da su prošle godine po prvi puta internet rezervacije preskočile GDS rezervacije sa 37% u ukupnom broju kroz CRO (Central Reservation Office) sustave u najvećim svjetskim hotelskim brandovima. To je, u odnosu na godinu dana prije, povećanje od skoro 20%. GDS rezervacije u toj brojki sudjeluju sa 36% ili oko 7.4 milijuna bookinga, dok na telefonske rezervacije otpada ostatak rezervacija i one bilježe postupni pad iz godine u godinu.
Paket Google Apps prouzrokovao je dosta buke prošli tjedan, pričalo se dosta o tom potezu Google-a koji je većim dijelom protumačen kao direktna rukavica u lice Microsoftu i njihovom Office-u. Na Read/Write webu imaju anketu s pitanjima treba li se Microsoft ustrariti ili ne?
Larry Page u ovom videu na zdnet-u priča o umjetnoj inteligenciji (AI) i kaže kako su neke stvari i bliže nego što mislimo. O ovoj temi pisao sam post Pretraživanje i umjetna inteligencija u listopadu prošle godine, pa možete i ovdje zaviriti ako vas zanima nešto više o ovoj temi.
Kad smo već kod šefova Google-a evo i link na Moment mag koji ima poduži tekst sa profilom onog drugog čovjeka iz poznatog dvojca, Sergeya Brina.
Podaci Hitwisea-a kažu kako Wikipedia 70% svog ukupnog prometa dobiva sa tražilica, a gotovo 50% sa Google-a. Količina prometa koji Google šalje Wikipediji raste prema Hitwise-u po stopi od 166% godišnje.
I evo još malo statistika, radi se o najtraženijim ključnim riječima u 10 kategorija za prošli mjesec. Prenosi Clickz.
Prošli je tjedan velika internetska četvorka (Google, Yahoo, eBay, Amazon) podnosila račune svojim dioničarima, a burza je iščekivala izvještaje o kvartalnim zaradama. Sva četiri giganta zabilježila su rast profita, a Google je čak utrostručio iznose i po tko zna koji put razvalio očekivanja burze. I valjda baš zato što je toliko puta razmazio ekipu sa Wall Streeta svojim impresivnim brojkama, sasvim suprotno od očekivanja, nakon objave ponovo rekordnih Googleovih profita, cijena dionice počela je padati umjesto rasti. Jučer se zatvorila na 481.5 $ po dionici, što znači da je pala za više od 20 $ u odnosu na stanje od prije dva dana kad je bila na 504 $.
Odličan Internet Stock blog koji prati Internet kompanije na burzi ima transkript sa objave Googleovih zarada, pa ako nekoga slučajno zanima kako izgledaju dijalozi između šefova Googlea i analitičara i što se to sve uzima u obzir kada se analizira trenutno stanje i procjenjuje potencijal neke kompanije, može zaviriti ovdje.
Da ovo ne bio samo Google post, evo i linka na rekapitulaciju prošlotjednih objava svih članova velike četvorke. Donosi je Red Herring.
I za kraj, još samo zadnja lista Nielsen/NetRatingsa koju sam zaboravio staviti.
Udjeli pretraživača (US, prosinac):
Google Search - 50.8%
Yahoo! Search - 23.6%
MSN/Windows Live Search - 8.4%
AOL Search - 6.1%
My Way Search - 2.4%
Ask.com Search - 2.1%
EarthLink Search - 0.5%
Dogpile.com Search - 0.5%
Comcast Search - 0.5%
NexTag Search - 0.4%
Svjetska se blogosfera naveliko raspisala o riječima Chada Hurleya, glavnog čovjeka Youtube-a o tome kako se on i kolege približavaju modelu u kojem će Youtube dijeliti zaradu sa ljudima koji objavljuju video materijale kod njih.
Ili u prijevodu… uskoro na Youtube-u možemo očekivati oglase u samim video klipovima, što je naravno bilo i za pretpostaviti da će se kad tad dogoditi čim je Google ušao u igru i kupio ih za onu basnoslovnu sumu. Na koji će se način Googleova oglašivačka platforma integrirati u sam video sadržaj vidjet ćemo, po blogovima su se počele pojavljivati razne “insiderske” informacije, kao i nagađanja o raznim oblicima integracije i samog načina plasmana oglasa, vjerojatno će biti moguće koristiti nekoliko različitih formata oglasa i opcija samog plasiranja, od kraćih i manje nametljivih do dužih i nešto nametljivijih, i to u raznim dijelovima i pozicijama video klipova (npr. početak, kraj, sredina klipa, gore lijevo, dolje desno ili nešto slično…).
Inače, Chad Hurley je potvrdio BBC-u da rade na sustavu koji će omogućiti podjelu profita sa kreatorima sadržaja, a evo i videa gdje to spominje:
U jednom od starijih postova pisao sam o google bombingu. Ukratko, to je organizirano “bombardiranje” Google-a eksternim linkovima sa velikog broja web lokacija s uključenim tekstom ključnih riječi u linku da bi se za taj pojam dobio rezultat na vrhu Google pretrage. Najpoznatiji primjeri Google bombi bili su vezani za političare, a najpopularnije bombardiranje definitivno je bilo ono za pojmove “miserable failure” i “liar”, gdje su dugo vremena kao broj 1. u rezultatima pretrage taborile biografije Georgea Busha i Tony Blaira.
Budući da se google bombing proširilo i na brojne druge osobe, a internet gerilci po ovom pitanju postali sve aktivniji, Googleu se to nije svidjelo, pa je odlučio uvesti neke promjene u algoritmu.
Primjetit ćete da biografija čovjeka koji je glavna zvijezda donjeg videa više nije na broju 1. pretrage za “očajni promašaj” kao što je to bio slučaj do nedavno, ali zato imamo stari dobri Youtube i tisuće drugih izvora da se svako toliko prisjetimo njegovih nadasve inteligentnih izjava.
Počelo se na veliko pisati o startupima. Osim postova Berislava i Siniše koje sam polinkao u zadnjem postu, o njima je pisao i Nikola. Marko sa Biznisbloga isto tako redovito objavljuje postove na ovu temu, naravno, tu je i Vuk koji je najavio ludu godinu sa 12 projekata o kojima će nas redovito obavještavati.
Sve ovo skupa me izrazito veseli jer ako svi zajedno bar malo zagrijemo klimu (poduzetničku) koja je nasušno potrebna ovim našim prostorima bit će dobra stvar. U web prostoru prilika ima - i za kreativne ljude sa idejama i za investitore koji žele ulagati u nove modele, troškovi starta niski su u odnosu na druge vrste ulaganja, a dobitci mogu biti vrlo primamljivi ako se gađa dobro i pravovremeno, tako da mislim da bi ova tema stvarno trebala interesirati mnoge..
U sljedeća tri posta…
1. Big bang kaboom - zašto kupuju gazde Inteneta ?
2. Njihov dio weba - priče o svim tim divnim kutcima
3. Sebi i drugima - korak po korak by step
…bit će riječi o 3 različita pristupa pokretanju startupa i svaki od njih bit će sagledan iz drugog kuta.
Gazde i brazde
U prvom postu malo o “bing bang kaboom” pristupu, pod čim smatram velike dealove koje su ljudi što su pokrenuli startupe u zadnjih par godina vrlo brzo unovčili i sada raspolažu ciframa na čiji spomen običnog smrtnika zaboli glava. Ovaj prvi post iz serije “Startup horoskop” mala je priča o motivima zbog kojih “glavne gazde Interneta” kupuju startupe i njihova rješenja. Budući da su trenutni predvodnici tog vala (aka gazde) Google i Yahoo, fokus ovog posta ide na njih.
Prva i osnovna stvar i ono što treba imati na umu je da ni Google ni Yahoo nisu kupili samo rješenja i aplikacije. Oni su kupili ljude koji stoje iza tih rješenja. To su ljudi koji su smislili potpuno nove koncepte i prvi zaorali brazde na do tad neobrađenim oranicama. Ušli su na te otvorene prostore inovacijama koje ruše barijere. Lovci iz spomenutih giganata uočili su ih i stavili im na stolove ponude koje se ne odbijaju. To je mala, ali odabrana skupina ljudi koja je svoje ideje realizirala u pravo vrijeme na pravom mjestu, kako kaže prastara faza. Jasan vam je zakon brojki i vjerojatnost upadanja u ovu startupersku kategoriju, ali opet…veliki će kupovati i dalje. Oni to jednostavno moraju.
Google i Yahoo u shoppingu
Zašto i koga kupuje Google ? - Pod pritiskom tržišta i očekivanja dioničara Google si u biti ne može priuštiti da ne širi svoju oglašivačku platformu na nešto tako masivno, masovno korišteno i “ljepljivo” kao što je primjerice YouTube. A osim videa, oglasi se moraju dostaviti i na mobilne uređaje, kao i u budućnosti na sve moguće zamislive i nezamislive platforme uključujući čak i print i radio (kupnja dMarc broadcastinga koja je svojedobno sve iznenadila dokaz je tih aspiracija).
Kada su dionice neke firme izlistane na burzi, kvartalni i ostali izvještaji o profitima putokaz su dioničarima kako se radi i u kojem se smjeru kreće. Ako ih, poput Google-a razmazite sa konstantnim progresivnim rastom i inovacijama, ljestvica očekivanja se podiže. Morate se pretvoriti u Sergeja Bubku u najboljim danima i skakati sve više i više. I zato, između ostalog veliki kupuju stvari koje su razvijene izvan njihove kuće, jer smatraju da će njihovom kupovinom ostvariti prednost u budućnosti, podići tu letvicu na razinu više i opravdati očekivanja.
Zašto i koga kupuje Yahoo ? - Yahoo, s druge strane, čini se prepoznaje onu čistu inovaciju i smjer kretanja weba prije svog ljutog konkurenta, ali u srazu sa njim ne monetizira ni približno efektno. Zato kupuje del.icio.us, zato kupuje flickr, zato kupuje sve te fine stvari koje su vezane sa riječima “social” i “user generated”. Pretraživanje je proces u kojem ih Google, budimo realni - gazi, ali zato Yahoo traži koncepte koje mijenjaju način iskorištavanja weba, dolaska do informacija, njihove razmjene, distribucije i korištenja. Ako te stvari uz sve imaju masivne baze korisnika Yahoo je spreman izbrojati novce, integrirati ih u svoje postojeće modele i pokušati tim putem doći do prednosti kroz buduće vrijeme.
Web gralovi
I sad…vi ste recimo tip koji se ne zadovoljava sitnim stvarima…uvjereni ste da imate ideje koje će prodrmati web svijet. Osim toga, itekako vam je jasno u kojem se smjeru kreće ovaj medij i što mu to nedostaje. To su stvari koje jednostavno vidite i nitko vam ne mora ukazivati na njih. Sve te divne i krasne aplikacije koje se danas koriste super su, ali to je za vas tek jedan mali dio priče. Uz sve to, krasi vas iznimna snaga volje, spremni ste svaki dan usvajati nova znanja, pratiti što se događa i imate poduzetničkog duha.
Tko zna, …možda jednog dana svoj web gral kojeg upravo razvijate uspijete uvaljati nekom od velikih igrača
Moj osobni pogled i pristup ipak više leži u nečemu o čemu će biti riječi u narednom postu naslova
“Njihov dio weba - priče o svim tim divnim kutcima”.
Vrijeme radnje: 1998., Predmet radnje: jedan dokument. Njegovi kreatori: dva studenta sa Stanforda. Njihova imena: Sergey Brin i Lawrence Page. Što rade: predstavljaju prototip nečega što su nazvali Google. Naziv dokumenta: “The Anatomy of a Large-Scale Hypertextual Web Search Engine”.(.pdf)
Sa vremenske distance od gotovo desetljeća zanimljivo je baciti pogled na ovakve stvari i vidjeti na koji su način ova dva lika razmišljala o nečemu što je danas neizostavni dio naše Internet svakodnevnice. Krivac zbog kojeg sam danas ponovno zavirio u ovaj dokument je J. Battelle koji je podebljao neke citate vezane za današnji poslovni model Google-a, odnosno razmišljanja Brina i Page-a iz dodatka dokumenta naslovljenog “Advertising and Mixed Motives” o načinu serviranja oglasa koji su im danas, kao što znamo glavni i praktički jedini izvor prihoda. Ako vas zanima kako su tada razmišljali dečki čija je firma danas na burzi teška više od 150 milijardi dolara i ako imate viška vremena, preporučam da zavirite u taj pdf.
Za one kojima se neda scrollati 20 str. evo par izdvojenih rečenica:
Predviđanja za 2000.:
In March and April 1994, the World Wide Web Worm received an average of about 1500 queries per day. In November 1997, Altavista claimed it handled roughly 20 million queries per day. With the increasing number of users on the web, and automated systems which query search engines, it is likely that top search engines will handle hundreds of millions of queries per day by the year 2000.
A što s oglasima?:
In general, it could be argued from the consumer point of view that the better the search engine is, the fewer advertisements will be needed for the consumer to find what they want. This of course erodes the advertising supported business model of the existing search engines. However, there will always be money from advertisers who want a customer to switch products, or have something that is genuinely new. But we believe the issue of advertising causes enough mixed incentives that it is crucial to have a competitive search engine that is transparent and in the academic realm.
Na Read/Write webu su pitali ljude koji bi po njima koncept pretraživanja u budućnosti mogao predstavljati prijetnju nedodirljivom G-u. Baš gledam u anketu i za sada stvari stoje ovako:
1. Umjetna inteligencija (tipa Hakia) 23%
2. Kolaborativna pretraga (tipa del.icio.us) 21%
3. Vertikalna pretraga (tipa Technorati) 15%
4. Personalizirana pretraga (tipa Collarity) 12%
5. Cluster pretraga (tipa Clusty) 11%
6. Socijalna pretraga (tipa Rollyo) 7%
7. Vizualizacija (tipa Quintura) 6%
8. Pretraga sa prikazom (tipa Snap) 5%
Sve je to super i vjerojatno će se sve to (ili većina toga) u bliskoj budućnosti na neki način objediniti, ali niti jedna od ovih opcija za sada se, ako se gleda na potrebu prosječnog korisnika, ne može mjeriti sa trenutnim vladarem pretrage. Ljudima ne trebaju fancy fore kad je pretraga u pitanju, ljudima treba savršen odgovor na upit koji su upisali u search box. U realnom vremenu.
Jedna mala vijest za SEO ekipu - radi se o Googlebotu, CSS-u i traženju hidden tekstova. Već dosta blogova je prenijelo, a original je ovdje.
Ako ste mislili da se pretjerana potrošnja tijekom ovih zadnjih mjesec dana odvijala samo u trgovačkim centrima, gadno ste se prevarili. Njihovi virtualni rođaci iz godine u godinu uzimaju im sve veći dio kolača. Evo kolike su cifre Ameri ostavili u online dućanima u 2006. i usporedbe sa prošlom godinom:
Ove godine Google ne kasni puno za ostalima u objavljivanju najtraženijih ključnih termina u 2006. tako da je Zeitgeist za godinu na izmaku kompletiran i objavljen danas. Moram priznati da ovogodišnje izdvojene liste pomalo čudno djeluju, Google je bacio samo mrvice - poretke pretraga za vjenčanja, razvode, skandale i slične stvari.
Uglavnom, ima nekih 10-tak listi tamo, a u 2006-toj na Google-u su ukupno najtraženiji bili ovi pojmovi: (ništa bez weba 2.0:)
1. bebo
2. myspace
3. world cup
4. metacafe
5. radioblog
6. wikipedia
7. video
8. rebelde
9. mininova
10. wiki
Google kopira Yahoo“Nisam siguran je li to glupost, lijenost ili mix oboje, ali provjerite ovo”… - kaže Jeremy Zawodny na svom blogu i optužuje Google za drsku krađu.
Što zajedničkog New York Times ima sa Diggom, Facebookom i Newsvineom? Pa eto, do sada baš i nije bilo neke pretjerane veze, ali i ograđeni vrtovi se počinju otvarati. Građansko novinarstvo i sudjelovanje su u điru. O čemu se radi provjerite na Techcrunchu.
Danas oko 50% svjetskih putnika kupuje i rezervira putovanja i smještaje na Internetu. Expedia, Orbitz, Travelocity i ostale velike agencije nude putnicima sjajne mogućnosti usporedbe cijena, pregleda po svim mogućim kriterijima i olakšavaju donošenje odluke o bookingu. To je istina i ove agencije su u prvoj fazi odnosile najveći financijski kolač povezan sa kategorijom online putovanja i turizma.
Ali…vremena se mjenjaju, korisnici postaju sve zahtjevniji, a i nove tehnologije u percepciji prosječnog korisnika više baš i nisu toliko čudo. Direktni bookinzi sa sajtova suppliera, hotela, zrakoplovnih i rent a car kompanija, rastu tako iz dana u dan, ljudi žele uštedjeti vrijeme i dobiti najpovoljniju moguću cijenu, pa se sve više uočava i trend da posjetitelji pretražuju velike agencije kako bi usporedili cijene i razne opcije, a onda odlaze sa tih sajtova direktno na supplier sajtove i tamo obavljaju booking.
Evo i nešto friških informacija vezanih za ovu tematiku.
Krenuli su i dugo očekivani hrvatski Google Adsensi pa sam žrtvovao 200×90 piksela u srednjoj kolumni za jedan mali link unit. Stavio sam Adsense na blog više iz razloga da testiram u kojem kontekstu će Google povezivati sadržaj ovih stranica sa oglasima nego što se nadam nekoj zaradi na ovoj bazi.
Za te stvari ipak treba malo konkurentije oglašivačko tržište (više oglašivača, veći klik prihodi…) i malo jači volumen posjeta kombiniran sa visokim CTR-om (click through rate). Inače, za posjetitelje ovog bloga bili bi najrelevantniji oglasi za određene web usluge koje nadopunjavaju ovu priču Futurie pa me baš zanima kako će Google kombinirati određeni kontekst sadržaja.
Ovo je sad još uvijek eksperimentalna faza pa se još uvijek mogu očekivati svakakve kontekstualne kombinacije, ali vjerojatno će s vremenom stvari polako dolaziti na svoje.
Inače, ako objavljujete sadržaj na webu Adsense možete konfigurati na http://www.google.hr/ads/ . Ako hoćete testirati kako oglasi rade na različitim pozicijama vašeg sajta tu vam dodatno može pomoći i Crazyegg alat koji omogućava vizualizaciju klikova.
U Yahoo-u je izgleda počelo veliko pospremanje. Sjećate se internog mema Brada Garlinghousea o stanju u toj kompaniji koji je pokrenuo lavinu komentara na webu. Od toga je prošlo nekih dva tjedna, a metla je već počela raditi i sprema se navodno velika reorganizacija.
A što o tome piše gazda Terry Semel na blogu ? Heh, zamislite, vani i CEO-i blogaju. I još su uz to komentari otvoreni svakome tko misli da ima potrebu nešto reći na ovu temu. Baš me zanima u kojem bi si budućem životu naši autokrati dozvolili takvo nešto.
Evo malo nešto i o onima drugima. Onima iz Mountain Viewa. Početkom godine, tamo negdje polovicom sječnja napisao sam post o radio adwordsima. U to je vrijeme aktualna bila Googleova kupovina dMarca, firme sa automatiziranom oglašivačkom tehnologijom koja spaja oglašivače direktno sa radio stanicama. Odmah se počelo pričati o novom Googleovom oglašivačkom modelu koji je u planu, a buduća platforma dobila je nadimak “radio adwordsi”. Jučer je Google na svom službenom Adwords blogu objavio post Bringing radio advertising to Google advertisers kojem su tema upravo audio oglasi na Googleu.
Između ostalog kažu i ovo:
You’ll be able to target your customers by location, station type, day of the week, and time of day. After the radio ads are run, you will be able to view online reports that tell you exactly when your ad played.
I još nešto kratko o Google Checkoutu, čini se da su se ozbiljno zagrijali što se tiče želje o mršenju računa PayPalu. Iako Checkout još uvijek ima problema sa puštanjem korijena u e commerce svijetu, protiv besplatnog se teško boriti, a upravo to Google nudi - besplatno procesuiranje transakcija putem njihovog payment sustava, i to skroz do prosinca sljedeće godine. Više na službenom Google Checkout blogu.
Potrošnja za internet video oglase ove je godine u odnosu na prošlu skočila za 82% i dosegla 410 milijuna am. dolara. Projekcije što se rasta u narednoj godini tiče još su žešće, pa se tako predviđa da će video oglašavanje na webu rasti za 89% i doći do vrijednosti od 775 milijuna $ u 2007. U godinama iza ‘07. rast će se nastaviti, iako više ne po tako agresivnim stopama, da bi prema projekcijama analitičara do 2010. online video oglašavanje trebalo bilo “teško” oko 3 milijarde $.
Na eMarketeru sam naišao na podatke Conference Boarda o oglašavanju poslova na Internetu u SADu. Donja slika pokazuje koje su kategorije poslova najoglašavanije na webu i kolika je prosječna plaća po satu za svaki od njih.
Napokon malo veselja i za Yahoo u bitci sa Googleom. Nije da su tektonski pomaci, ali Google im je dao povoda da se malo naslađuju. O Yahoo-ovoj bazi znanja Yahoo Answers već je bilo govora na ovom blogu, a Google je donedavno imao i svoju Answers bazu. Od prekjučer je više nema. Odlučili su je ugasiti, a to su narodu priopćili na službenom Google blogu. Čim je vijest objavljena Yahoo-ov PR je s veseljem okolo počeo slati mail ovog sadržaja:
I’m sure you’ve heard that Google Answers is closing down. Wanted to make sure you had the latest Yahoo! Answers stats:
- Worldwide numbers for Yahoo! Answers and Knowledge Search (18 countries and 8 languages): Yahoo! Answers has 60 million unique users worldwide and 160 million answers.
- US/English-speaking countries numbers for Yahoo! Answers: Yahoo! Answers has 14.4 million unique users (comScore October) and 60 million answers. (via Battelle)
Prošle godine u ovo vrijeme, točnije 18.11. napisao sam ovdje post naslovljen Probijena granica 400. Radilo se o cijeni Googleove dionice koja je tada prešla granicu od 400$. Na toj razini tržišna kapitalizacija Google-a bila je na oko 115 milijardi $. Danas, godinu dana poslije, Google je preskočio novu granicu i srušio ljestvicu postavljenu na 500$ tako da je u ovom trenutku “težak” oko 155 milijardi $. Kompaniju su, za one kojima nije poznato, prije 8 godina startala dva, tada još golobrada studenta (Page i Brin), a danas je to drugi po redu navrijedniji biznis silicijske doline (odmah iza Cisco Systems-a).
Kad već spominjem Google, vani su i nove statistike (za listopad) o udjelima pojedinih tražilica u ukupnim pretragama. Internet korisnici su tijekom tog mjeseca u search boxove upisali više od 6 milijardi ključnih riječi i fraza, od čega najveći dio otpada na Google - 49.6%. Drugi je Yahoo sa udjelom od 23.9%, za njim ide MSN/Windows Live sa 8.8%…Ostatak na Clickzu.
Dok Google obara nove rekorde, njegov rival Yahoo izgleda proživljava krizne poslovne dane. Na blogu Johna Battellea pročitao sam vijest o internom memu čiji je autor Brad Garlinghouse, Yahoo-ov visoko pozicionirani menadžer, koji se u njemu osvrće na aktualno stanje u kojem se Yahoo nalazi. Nakon što je vijest prostrujala webom, na stvar su se osvrnuli mnogi, uključujući i Wall Street Journal.
Između ostalog, Brad Garlinghouse kaže:
Last Thursday’s NY Times article was a blessing in the disguise of a painful public flogging. While it lacked accurate details, its conclusions rang true, and thus was a much needed wake up call. But also a call to action. A clear statement with which I, and far too many Yahoo’s, agreed. And thankfully a reminder. A reminder that the measure of any person is not in how many times he or she falls down - but rather the spirit and resolve used to get back up. The same is now true of our Company.
It’s time for us to get back up.
- Universal Music Group tuži MySpace - zbog toga (citiram) što potiče korisnike da dijele glazbu i glazbene video materijale na sajtu bez dopuštenja autora. (kraj citata)
- Muzičke kompanije izgubile spor sa Baidu-om - najveća kineska tražilica, Baidu prošla “lišo” u tužbi zbog linkova na sajtove sa mp3-cama.
- Microsoft tuži 129 phishera -
Kada je riječ o izbornim kampanjama u onoj zemlji preko bare svima je vrlo dobro poznato kako se tu ne biraju sredstva i kako se koristi apsolutno sve što je na raspolaganju kako bi se došlo do birača. Ovaj put su pobjedu odnjeli demokrati, a Clickz je tijekom cijelih izbora pratio online komponentu izborne kampanje i donosi rekapitulaciju izbora 2006 kroz online marketing naočale. Clickz kaže kako su se na ovim izborima, za razliku od prošlih, puno manje koristili baneri, a puno više neke druge marketinške metode, uključujući PPC kampanje, user gen. sadržaj i ostalo.
Svojedobno je na ovom blogu objavljen post Zli car ili dobra vila?. Pisao sam to nakon što je Google sa kupljenim Urchinom preimenovanim u Analytics izašao pred raju u free varijanti. Ova good/evil priča i brojne rasprave koje se o načinu funkcioniranja Googlea vode po tech i marketinškim forumima, blogovima, sajtovima itd… sele se lagano i u mainstream medijski prostor. Tako se i NYT u jučerašnjem tekstu A Struggle Over Dominance and Definition pita je li Google dobar ili loš dečko.
R/W web u postu Web 2.0 Summit Wrap-up iznosi osobne dojmove o netom završenoj konferenciji koja je ove godine preimenovana u samit, a po njemu je dosta izgubila na čari i entuzijazmu koji se tamo osjećao zadnje dvije godine. Kaže kako je ove godine bilo puno manje dizajnera, developera…, a puno više poslovnjaka, ljudi iz velikih medijskih kompanija…
