Ubiti šum
Budući da je naš mozak organ koji dnevno može procesirati, logički povezati i u praksi iskoristiti samo jedan mali dio informacija koje kolaju svim tim virtualnim i fizičkim dužinama / širinama, treba ga hraniti pažljivo i dozirano, isključivo kvalitetnom “hranom” i dopustiti da se njegove konekcije i spremnici pobrinu da sve legne na svoje mjesto.
Ako tu postoji ravnoteža, on će imati zraka za disanje, a slika koju će stvoriti biti će puno jasnija nego kad ga se zaguši s hrpom nepotrebnog. Ako ne razvijete mehanizme za eliminaciju šuma i filtraciju informacijskog smeća, vjerojatno ćete se osjećati loše, a mogla bi vas oprati i neka vrsta informacijske anksioznosti.
Na takvom time consuming monstrumu kao što je internet eliminirati šum znači prevaliti dobar dio puta prema stvaranju realne slike o stvarima za koje ste poslovno i privatno zainteresirani, pa ih eto, praktički svakodnevno pratite. Tko bolje ovladava tim tehnikama, život mu je lakši.
Borim se sa skretanjima u sporedne informacijske ulice svaki dan, kao i većina vas koji ovo čitate, a ovdje ću kao primjer navesti hrvanje sa hrpetinama ulaznih informacija koji dolaze RSS-om u moj netvibes.
Sjećam se onog, sada već dalekog trenutka kada sam prvi put čuo za RSS i potrpao prve feedove u čitač, prao me ushit. I prije sam bio strastveni gutač informacija, ali tek me RSS u punom smislu riječi pretvorio u info đankija koji prati mali-milijun izvora i stalno gleda je li nesto novo apdejtano u toj hrpetini, prvo vijesti sa prvih izvora, pa onda interpretacije jedne te iste vijesti iz različitih izvora, različita mišljenja o ovome i onome, heh….da se ne bi štogod propustilo i da bi se kao neka realna slika stvorila…
Te nepregledne hrpetine feedova, a kroz moje čitače prohujalo ih je stvarno jako puno, ponekad znaju itekako umoriti i htio ne htio moraš razviti mehanizmime eliminacije šuma / filtracije smeća. U isto vrijeme uz razvijanje tih mehanizama kroz godine su se isprofilirali i autoriteti na poljima koja pratim tako da dobro znam koliko kome mogu vjerovati i što od koga mogu očekivati.
Evo recimo sad ta sapunica sa Microsoftom i Yahoo-om, dovoljno mi je zaviriti u 3 provjerena izvora i već mogu dosta realno pretpostaviti kakva je situacija i što se može očekivati. Prije bi mi do zaokruživanja cijelokupne slike oko tog slučaja trebalo znatno više utrošenog vremena / energije, danas pogledam na tri mjesta i to je to, poprilično realna slika je stvorena.
Danas, za razliku od nekadašnje situacije, na kompu i na tytnu imam samo 36 feedova u tri kategorije i to je to. Dosta i previše. Kada jurnjava za informacijom postane sama sebi svrha, nema smisla prevelikog cijela ta priča, ali kada se od upijenih informacija pokuša stvoriti šira slika, a informacija staviti u neki upotrebljivi kontekst i “zasaditi”, … e onda to ima itekakvog smisla.
U prvom tabu nalazi se 12x feedova koji prate razne segmente internet industrije, u drugom je 12 hr i ex-yu blogera, a u trećem vijesti iz zemlje i svijeta (biz-related uglavnom).
Mislim da mi to daje poprilično realan uvid i da mogu sasvim dobro vizualizirati trendove i kretanja na tržistima koja pratim, a u slučaju kategorije hr blogova, opustiti se čitajući kolege.
Uglavnom, danas odvojim sat do maksimalno dva dnevno za čitanje feedova, a nekad mi je to uzimalo puno više vremena. Blagotvorne učinke ovog rasterećenja ne moram ni spominjati…
Prošlog vikenda se na hipertajnoj lokaciji sastala supertajna grupa sa megatajnom misijom:) , a “Web konoba” se zvao događaj na kojem se to “top secret povjerenstvo” okupilo.
Da, prošla su puna dva mjeseca od zadnjeg posta na futuria.hr. Ni više ni manje, nego točno dva metra. Ova pauza u postanju je do sada ujedno i najduža otkako je ovog bloga. Ako bi gledali na godinu kao na tjedan, onda bi mogao reći da taj osmi mjesec otprilike tretiram kao onaj sedmi dan u tjednu kad bi se kao trebalo odmoriti, dati mozgu malo lufta, sabrati stvari…
U zadnjem broju

Počelo se na veliko pisati o startupima. Osim postova 


