Ovdje sam nadugo i naširoko udavio sa postom o društvenim mrežama, a to je bio uvod u priču o tome kako zapravo odrediti njihovu vrijednost. U tom postu najavio sam kako radim istraživanje o vertikalnim društvenim mrežama sa globalnim potencijalom (nema još takvih domaćih za sada, pa sam gledao vani) i najavio da ću pokušati odrediti njihovu vrijednost. Mogu reći da je oko 80 posto toga bilo odrađeno i da je najbolja stvar od svega da sam proizveo neku svoju uvrnutu formulu kako to evaluirati. Ali… u međuvremenu se dogodilo nešto strašno i vrlo neobično. Priča slijedi, buhuhuhu…

Naime, papirić s tajnom formulom bio sam prisiljen progutati zbog iznenadnog prepada članova ZTU-a (zločinačko-terorističko-underground akcija) sa stvarnim sjedištem u Bangaloreu, a financijskim negdje na Kajmanskom otočju. Skužio sam ih po loše dizajniranim vizitkama u dnu kojih je bio istaknut stari kliše slogan “Obratite nam se s punim povjerenjem”. U međuvremenu sam imao i opaku dijareu, pa je formula završila u nekom od gradskih cijevovoda, ne znam točno kojem. Pod pritiskom podlih Indijaca nisam popustio. Ni mučenjem elektrodama, čak i led diodama, pa ni kombiniranim puštanjem demo snimaka Elia Piska iz najranije faze dok je imao ogledni primjerak fudbe tipa Trifun Ivanov. Nisu iz mene uspjeli izvući istinu.

Dobro sam se držao, a neću vam ni pričati o pretrpljenim mukama. Što ne ubije, jača. Kad su shvatili da sam tvrd orah, povukli su se u žalovanje u Meju, pitomo selence kraj Rijeke gdje su se obžderavali kukuruznom krupicom. Na kraju su otputovali zrakoplovom Croatia Airlinesa sa krčkog aerodroma. Zrakoplov je pri polijetanju imao stanovitih problema, ali ipak su sigurno stigli u svoju maćehinsku topsku domovinu na koju su skočili prije vraćanja u pravu, ne bi li potrošili nešto keša koji im se tamo knjižio. Ne znam na koju se foru vijest pročula, ali tu se pojavili i predstavnici medija, mahom ženskih lajfstajl časopisa, kao i brojni teh-guru blogeri. Prepoznavao sam ih po visokim dioptrijama. Bezuspješno su tražili signal za mrežu. Na aerodromu ga jednostavno nije bilo.

Jedno vrijeme formula je bila pohranjena u nekom od mojih rezervnih sivih ćelija, ali sam oko Božića i Nove godine u par navrata nešto ozbiljnije zavirio u dno čašice i uz to jeo sarme punjene lošim mljevenim mesom, tako da je i zadnji trag sjećanja na tajnu formulu nestao jer su najbitnije sinapse i konekcije nepovratno stradale. Jednostavno sam je zaboravio. Nedugo nakon svih tih burnih događaja koje su između ostalih popratili i ovi mediji sa aerodroma, među njima i Techrunch, naslovnica Digga, Vita, Mila, 228 top usera sa Youtubea i Extra, magazin za modernu ženu koja zna što želi, dogodilo se nešto vrlo čudno. Zaprimio sam dva prekooceanska poziva u istom trenutku. Ugodni ženski glas sa centrale prvo je izgovarao neke brojeve, a potom sam na tečnom engleskom obavješten da će mi sada uključiti dvije paralelne linije i da me neki važni ljudi trebaju. Mislio sam da je neka zajebancija.

Ipak, s druge strane žice začujem piskutavo-nazalne muške glasove. Na liniji 1 bili su stanoviti Marky Mark i Billy Boy, koji su odmah zatražili da ih stavim na konferencijski poziv jer je na liniji broj 2 bio drugi dvojac Amera s kojima su htjeli direktno u eteru razriješiti neke stvari. Nisu htjeli pričati preko skajpa. Htjeli su to obaviti na stari dobri old skul način. Za tu namjenu imao sam posebni Iskra telefon sa kolutnim brojčanikom koji sam preštekao na liniju. Tipovi na liniji 2 rekli su da zovu iz nekakve udoline u Kaliforniji. Kasnije se ispostavilo da je jedan od tih tipova Amer, a da je drugi član beach boys dueta ustvari Rus. Kad sam to saznao, razveselio sam se i uhvatio se nadolazećeg EP-u u nogometu. Naravno, nisam zaboravio podsjetiti ga tko je zaslužan da će se i njihova nacionalna vrsta tamo pojaviti. On je rekao da ne prati i ne razumije se u soccer, a ja sam skužio da mi je rekao da sam sucker.

Verbalni nesporazum brzo smo izgladili, pa sam na kraju ipak svu četvoricu stavio na konferencijski preko Iskre i počeo razgovor blejeći sasvim slučajno u jedan od tucet 120 inčnih po sobi razasutih monitora koji sam koristio za gledanje telopa lokalne TV postaje. Upravo su se vrtile reklame za vrtni pribor po vrlo sniženim cijenama. Razgovarao sam sa četvoricom i u isto vrijeme gledao izrazito zanimljivu prezentaciju alata za podšišavanje obrasle živice. Pomislio sam kako to svakako moram nabaviti, iako živim u zgradi, tik do glavne prometnice.

I jedan i drugi dvojac želio je samo jedno - moju tajnu formulu !!! Kako li su samo saznali i u kojoj li su vezi sa onima iz Bangalorea? Možda su ih oni i poslali? Možda su me samo htjeli zastrašiti? Jednog dana ću saznati. Hoće da im prodam tu formulu jer kako rekoše, sve će krenuti u vertikalu, a i semantički blokovi bit će strašna stvar, ubitačna kombinacija. Bit će milijarda i pol niša, po par nabrijanih konzumenata u svakoj. Web će doživjeti novu transformaciju, sve će biti remiksirano. Njima, Fuckbooku i Goovnelu, horizontalnim monstrumima, kako su se sami nazvali, a potom i zaplakali od očaja, prijeti smrt u strašnim mukama, pa bi im svakako dobro došle moje procjene, da probaju spasiti što se spasiti da i pokupovati što se god može. Kukali su i vapili za pomoći. Trebat će kažu odvojiti i žito od kukolja, potražiti komad sijena u ogromnom plastu igala, a i slad distancirati od poluobrađenog stajskog gnojiva.

Spominjali su i neke potpuno sulude teorije, priču da nekakav Monsanto navodno ulaže u neku revolucionarnu platformu koja ustvari nije samo tražilica već paralelni svemir, nakakva ogromna virtualna njivetina s koje ćemo downloadati paradajze čudna okusa i tikvice bes koštica. Pa šta ću onda jesti na tekmama, pomislim, i teorija mi se učini još nestvarnijom. Moj susjed Mehmet po tribinama semenke raznosi već 23 godine, nemoguće da čovjek radi toga ostane bez posla.
Nadmetali su se dugo u noć psovkama i iscrpljujućim licitiranjem. Nudili su mi za formulu velike cifre, a ja sam se pravio da je još uvijek znam i hinio tajanstvenost ne bi li što je moguće više napumpao cijenu. Imao sam svoju računicu, a nikako nisam smio reći da sam formulu ustvari zaboravio. To bi me dokrajčilo. Jedni i drugi su imali jako dobre argumente koji više nisu bili zelene, nego crvene boje. Bahati dječak i Billy boy s jedne strane, Amer i Rus s druge, baš kao u onom starom hitu Magazina.

Refren Minusa i Plusa, remek djela suvremene pop kulture, neprestano mi se ponavljao u glavi dok smo pregovarali, da bi na kraju došli do plafona, iznosa sa devet nula u yuanima. Razlika u bidovima između jedne i druge strane iznosila je 0.25 jiao-a. Bila je to pobjedonosna ponuda onog Amera i Rusa nazalnoga govora, pobjedili su za kvarat boda. Drugi par licitatora, mulac i najbogatiji živući čovjek bili su shrvani bolom i očajem, pa mi ih je čak došlo žao. Shvatili su da je njihova era u tom trenutku završila, iako su do prije samo nekoliko dana mislili kako još nije ni počela. Odlučio sam kupiti onaj vrtni pribor sa reklame i poslati im ga na kućne adresu preko DHL-a ili možda Overseasa.

Ameru i Rusu odlučio sam dati prednost iz emotivnih razloga, nikako ne radi para… Naime, jednostavno obožavam boršč, tu slasnu juhicu od cikle nastalu negdje podno Petrograda. Priznajem, glupi sam Balkanac - Rus me dobio na sentimentalnu spiku, rekao je da kraj rodnog mjesta njegove prabake rade najbolji boršč ikad na kugli zemaljskoj i to ugradio u cijenu. Sad sam ipak siguran da sam mogao još jednu nulu natući, ali kasno Mirko na Kosovo stiže. Nema veze, obžderat ću se borščem.

Što je tu je, uz devetonulsku yuansku cifru, uspio sam se ogrebati i za paket dionica + bonus otok u tropima na kojemu su se svojedobno održavali nuklearni pokusi, ali zato je danas, iako sa vidljivim nedostatkom vegetacije, opremljen svakojakim inventarom, uključujući raskošne kromirane štange i šankove, kao i bujna poprsja hostesa iz tajlandske verzije tv showa “Bingo”, tako da je ravnoteža flore i faune ponovno uspostavljena. Tamo planiram slati na edukaciju svoje muške potomke kad za to dođe vrijeme.

Sad je status quo, na stend baju sam, na ledu sam i ostalim frazama koje sugeriraju nestrpljivo iščekivanje, u očekivanju poziva iz Kalifornije, trebao bi im u roku pet dana dostaviti formulu, a oni meni napraviti devizni transfer, ali nikako da vratim fragmente iz memorije izbrisane tajne formule.

U očaju sam, moram se sjetiti i spasiti Google, a uz to svijet i okolne planete. Ili možda da im samo pošaljem nešto bezveze, možda neku jednadžbu iz zbirke iz drugog srednje da prepišem. Ali ipak, oni su matematičari, mogli bi skužiti…

Situacija je gadna, ne znam šta da radim?