Silicijsko ludilo i balkansko tupilo
Gledam jučer po Netvibesu kako se dosta poznatih blogova obrecnulo na članak u NY Timesu koji govori o novom investicijskom ludilu u Silicijskoj dolini i o, da citiram.. “startupima sa smješnim imenima i malim prihodima čija su jedina vrijednost par korisnika, a investitori ih obasipaju lovom”.
U doba kada se Google, Yahoo, eBay i ostali divovi industrije natječu tko će pokupiti “sljedeću veliku stvar” i razmeću bijesnim milijardama kupujući aplikacije, servise… i što je još važnije ljude koje iza njih stoje u cilju da ih ne pokupi onaj drugi, pa negdje ubodu dobro, a negdje žestoko precjene realnu vrijednost akvizicije… u to isto vrijeme događa se i ogroman broj malih, ili ako hoćete mikro dealova koji prema ovim velikima koji bombardiraju naslovnice Wall street Journala, Business Weeka i New York Timesa, zvuče gotovo nevjerojatno. Neki su pokriveni od sajtova i blogova tipa TechCrunch, Mashable itd., ali većinu se rijetko gdje spominje, događaju se daleko iza scena.
Borbe divova i mikro dealovi
Isto tako, konstantno se kroz medije, kako tech-fokusirane, tako i one udarne, konstantno potenciraju neki novi tobožnji kleševi divova i slične priče (Google vs. Yahoo, pa Google vs. eBay, Google vs. Microsoft, a sad imamo i novi nabrijani boj između Googlea i Facebooka), tržišna kapitalizacija Googlea bez kojeg ne bi niti bilo web 2 hajpa se u ovom trenutku približila na nevjerojatnih 200 milijardi$, vrijednost Facebooka procjenjuje se na vrtoglavih 15 milijardi$. Sve to skupa neke neodoljivo podsjeća na balon, a za neke je sve potpuno realni odraz stanja i kretanja na tržištu. Istina je vjerojatno kao i uvijek, negdje na sredini.
Kako vam u tom svijetlu zvučnih imena i milijardi recimo zvuči naslov “Automattic kupio Gravatar”? To su ovaj tjedan pokrili mnogi specijalizirani blogovi, uključujući i Techcrunch, ali velik broj ljudi koji prate industriju vjerojatno nije ni čuo za ova dva imena. Automattic je recimo firma zaslužna za ovo na čemu upravo pišem ovaj tekst, dakle Wordpress, a Gravatar najkraće rečeno dila sličice, odnosno avatare 80×80 pixela koje korisnici Wordpressa onda mogu koristiti okolo po blogovima u svojim profilima.
Kako kaže Om Malik, komentirajući ovo, ako ovakve dealove gledamo izolirano, ispadaju gotovo marginalni, ali stvar je u tome da se takvi dealovi konstantno događaju i stvaraju svojevrstan trend jer startupa i wannabe startupa koji su dobrim dijelom ništa drugo nego nekakvi fičr-mejkeri, toliko se, pogotovo u opjevanoj Silicijskoj dolini, u zadnje vrijeme namnožilo, da se iz vrlo jednostavnog razloga, a to je preživljavanje na zasićenom tržištu, ovakvi dealovi moraju događati, a njihovi kreatori moraju biti spremni na jednu od tri opcije - prodaja, udruživanje ili propast. Upravo zbog poplave wannabe-a koji žele da ih kupe veliki stvara se dojam da startupi niču kao gljive poslije kiše i priča o novom balonu dodatno se napuhava. Istina je da će Google, Yahoo i ostali i dalje kupovati, moraju kupovati, ali j_ mu, …pa ne mogu baš kupiti sve i svakoga tko se odluči ući u web-poduzetničke vode.
Snap back to reality
Da prebacim sada loptu malo na domaće, regionalno ili kako vam drago tržište koje je tek u nastajanju i zamislim preslikavanje američkih modela ovdje. Kod nas vladaju potpuno drukčija pravila i po meni postoji samo nekoliko sektora oko kojih se mogu izgraditi profitabilni web modeli. Nisu to nikako egzotični featuri bez realnog poslovnog modela kao u ovoj prekjučerašnjoj akviziciji iz primjera, nisu to klonovi izraubanih web 2.0 klonova bez ikakve zamisli o tome kome se oni u biti i zašto obraćaju, nisu to ni cool-high-end-ajaxirizirana-ne-znam-ti-ni-ja-šta ludila kojima će se diviti 10 ljudi koji kuže spiku, a ostali će misliti da su se izgubili na svemirskom brodu. Najkraće rečeno, nije to ništa što želi ciljati na sve, a u biti ne cilja na nikoga.
Postoji kod nas nekoliko ozbiljnih modela oko kojih se može graditi priča i ako razmišljate o aplikaciji, servisu, društvenoj mreži… ili bilo kakvom web baziranom startupu počnite razmišljati na taj način, što ovdje može proći, a što je samo gubljenje vremena. Ako s druge strane mislite izaći na tržište izvan ove naše omeđene ledine, onda stvari malo drugačije stoje, o sličnoj stvari pisao sam u postovima Startup horoskop 1 i 2, pa se neću ponavljati. Pratite kako tržište diše, pogledajte slična iskustva, savjetujte se ljudima koji stvar kuže, provjerite sve alternative prije nego idete ulagati svoje novce i vrijeme u bilo što….jer…
..na webu se nalaze živi ljudi, a ne frikovi koji se logiraju na 40 klonova jednog te istog servisa u jednom danu i na svakome od njih bjesomučno provode vrijeme ne spavajući.
Halo ovdje Google, kol´ko para trebate?
Pokušajte razmišljati i napraviti nešto korisno, nešto čega na tržištu nema, razmišljajte na način da postoji hrpa većih ili manjih “plemena” koji su strastveni oko svojih preokupacija, interesa, razmišljanja… da imaju potrebu s drugima podijeliti to, komunicirati, razmjeniti iskustva. Internet je kao jedan veliki vinograd, a grozdovi su ta plemena o kojima pričam. Ljudi se žele družiti, saznati, čuti, vidjeti, razmjenjivati, podijeliti, sudjelovati… zato jer ih vežu neke stvari oko kojih su vrlo nabrijani. Nađite ih, izađite im u susret i dajte im na pladnju korisnu stvar koja će ih oduševiti i koja će im u krajnju ruku obogatiti život.
Iako bi prosječan promatrač ponekad mogao dobiti dojam da bi se i najzadnji kenj-widget uspio utopiti Googleu, realnost je sasvim drugačija. Glupu priču još podebljavaju i brojni samozvani gurui koji su počeli pričati priče tipa “Fuck business model”, kao kome treba poslovni model, samo štancajte itd. Pa treba svakom onome tko želi dugoročno nešto raditi, a ne pouzdavati se isključivo u nekakvu “pick me” kocku.
Nekad se trgovalo i razmijenjivalo informacije na tržnicama, danas na Internetu. Osim konteksta, nije se tko zna što promjenilo. Pravila igre su ostala ista - neki ljudi nešto imaju, a neki nešto traže. Ljudi koji nešto imaju, pa makar i ideju, ako hoće dugoročno uspjeti u nečemu, trebaju iz nje izgraditi nešto korisno i olakšati stvar onim ljudima koji nešto traže. Simple as that.




1 Komentari
1. » Ipak 15 milijardi @ futuria.hr - internet marketing wrote on 25/10/07 at 6:35 PM
[…] Ponovo se dogodilo ono o čemu sam pisao neki dan - “kupuj po bilo kojoj cijeni da ne ugrabi drugi“, a vidit ćmo do kojih to granica sve skupa može ići. […]