Da, prošla su puna dva mjeseca od zadnjeg posta na futuria.hr. Ni više ni manje, nego točno dva metra. Ova pauza u postanju je do sada ujedno i najduža otkako je ovog bloga. Ako bi gledali na godinu kao na tjedan, onda bi mogao reći da taj osmi mjesec otprilike tretiram kao onaj sedmi dan u tjednu kad bi se kao trebalo odmoriti, dati mozgu malo lufta, sabrati stvari…

Nažalost, u ljetnom rasporedu prioriteta, redovitost apdejta na futuria.hr morala je na određeno vrijeme ustupiti mjesto nekim drugim stvarima.
Zanimljivo je da nakon vrućih ljetnih mjeseci, kada je broj posjeta ovog bloga po tradiciji pao, početkom rujna alati za statistiku pokazuju kako je broj posjeta skoro pa tu negdje u rangu sa onim prije pauze, što je dobar znak, a razlog je taj što oko 60% ljudi na ovaj blog dolazi guglajući nešto, i to u najvećem broju slučajeva usko povezano sa tematikom o kojoj se ovdje piše.

Odmarao sam se, u pravom smislu riječi, samo jedan manji dio kolovoza, a sve ovo drugo proteklo je radno, kao po običaju. Taj slatki dio mjeseca koji uvijek tako brzo prođe proveo sam na mjestu koje bez patetike mogu nazvati čistim rajem na Zemlji i gdje sam prvi put s ekipom bio prije 8 godina. Od tada do danas tradicija se nastavlja svako ljeto. Radi se o jednom malom otoku između Zadra i Šibenika do kojeg se može isključivo morskim putem, a gdje je sve tako ugodno usporeno, gdje nema auta i cesta, gdje su međusobne spike ljudi koji tamo žive tako neopterećene, jednostavne i genijalne da te jednostavno ta magija otoka uzme pod svoje praktički čim stupiš na mul iskrcavajući se iz broda.
Uglavnom, strogo čilanje, uživanje u djeliću poklonjenog vremena jednog naizgled zaboravljenog načina života, blejanje u more uz hladnu cugu i pustošenje pladanja sa svježom hranom iz mora na tom mjestu predstavljaju jedine potrebne radnje.

Ok, to bi do sljedeće godine bilo to što se tiče onog pravog odmora, a sad opet treba odvaliti radnu godinu što je produktivnije i zabavnije moguće. Razmišljao sam dosta o nekim stvarima, prvenstveno o prioritetima u narednoj poslovnoj godini… o tome uvijek u rujnu intenzivno razmišljam…što je ono najvažnije, što je prvo do najvažnijeg, što drugo, treće…? Što mi pričinjava zadovoljstvo i zabavlja me, a što mi uzrokuje stres i izbacuje iz balansa..? Odlučio sam tako npr. otpiliti neke stvari koje su mi recimo to tako, donosile dobru lovu, ali me nisu veselile i odlučio da odmah na početku raščistim sa određenim poslovima kod kojih više ne osjećam pozitivnu vibraciju, uzbuđenje, zabavu… i da ove godine do kraja sve svoje snage usmjerim u neke svoje projekte i ideje koji se već dugo saftaju i nikako da im se posvetim u potpunosti i dovedem ih do kraja, baš zbog takvog rasporeda prioriteta.

Siguran sam da svatko tko vodi bilo kakav samostalni posao zna o čemu pričam, o onim trenucima kada treba povući crtu i donjeti nešto malo radikalnije odluke. Tako to ide, a za sada neću puno pričati o tim stvarima koje sam zamislio i od kojih su neke već na putu realizacije, a neke se tek kuhaju u inkubatoru, ali svakako… sve će ovdje biti objavljeno u pravo vrijeme.

Naravno, za kraj nikako ne smijem zaboraviti spomenuti i kolege iz blogosfere i šire koji su u ovo ljetno vrijeme bili vrlo aktivni, pa se pojavio fini broj zanimljivih projekata, od kojih su me neki stvarno vrlo ugodno iznenadili. Najzanimljiviji su mi svakako bili Borjin Plan B i Aljošin Idesh.net, na koje se planiram osvrnuti i u zasebnim postovima, a bilo je i prvih pažnje vrijednih dealova na domaćoj web sceni. Naravno, tu prvenstveno mislim na Bakićevu kupovinu društvene mreže Tulumarke.

Za jesen koja je pred nama, neki su bombastično nagovijestili svoje izlete na Web scenu, među njima i neke od većih domaćih “medijskih mangi” koji bi navodno trebali skrojiti neke veće projekte. Čak su se i transferi nekih web igrača realizirali u ovom prijelaznom roku, vidjet ćemo kako će raditi obrane, napadi i vezne linije, ali svakako dobre vijesti za sadržaj ovog bloga su te, da su se nakon godina praćenja događaja i pisanja postova isključivo o inozemnoj e-biz sceni, napokon i kod nas počele događati zanimljive stvari i da napokon dolazi vrijeme zabave i na ovoj našoj - domaćoj i regionalnoj sceni. Veselim se tome.