U zadnjem broju Wireda (15.04.) odlična udarna tema, dobra priča unutar korica magazina, a fora je i svojevrsni “hack” na samoj naslovnici na kojoj se nalazi fotka Jenne Fischer, lika tajnice Paam Beesly iz predobre humoristične serije “The Office” koja je nakon britanske verzije doživjela i američku inačicu. Da bi skužili u čemu je fora sa naslovnicom morat ćete kupiti Wired, ali budući da spomenuta gospođica u rukama drži natpis na kojem piše “Get naked and…” mislim da predpostavljate o čemu se radi. Uglavnom, tema broja nosi naziv “radikalna transparentnost”, a na naslovnici je postavljeno pitanje: “zašto je razotkrivanje samoga sebe budućnost biznisa?”

Razne su stvari obrađene, sve od bloganja CEO-a, preko dijeljenja poslovnih tajni sa najljućom konkurencijom pa do Microsoftovog prljavog veša, ali dvije rečenice koje su mi zapele za oko su sljedeće: Prva: “Google nije tražilica, to je reputacijski sustav”…., i druga: “danas o vama i vašoj kompaniji više može reći jedna pretraga na Googleu nego milijuni uloženi u PR kampanju”… Dvije su to stvari izvučene iz cijelog članka koji je kao i uvijek kad je Wired u pitanju dosta zanimljiv, a ovoga puta priča se o otvorenosti i reputaciji koja se o vama ili vašoj firmi stvara na webu.

Teza je otprilike ta da se inako više ništa ne može sakriti, pa je onda najbolje za kompanije i pojedince da budu potpuno otvoreni i iskreni, odnosno da se potpuno razotkriju. Polako dolazi vrijeme kada vam niti jedan svemogući spin doktor neće pomoći ako podcjenjujete ljude koji su vam kruh - ljude koji kupuju vaše usluge, proizvode, ljude s kojima komunicirate, ljude koji vas biraju na pozicije na kojima ispravljate ispravke netočnih navoda i ljude koje gledate u oči danas, ovdje, kroz širokopojasni kabel…

U toj nabujaloj rijeci nula i jedinica niti jedan spin doktor ne može vam pomoći ako lažete i niste iskreni nego pokušavate prozirnost prodati pod stav zato jer u svijetu brzih veza, pingova i crawlera spin doktor ne može pomoći ni sebi. Spomenuti recimo ime Ratka Mačeka u kontekstu nekakvog pojma koji se pojavljuje u okviru jednog masovnog jednosmjerno odašiljajućeg medija kao što je televizija ili recimo novinski papir, pa usporediti tu sliku s onim što Ratko Maček predstavlja u online svijetu dvije su potpuno različite stvari. To zna svatko tko zna koristiti osnovnu funkciju Google-a ili recimo kliknuti play na Youtube videu.

Moć viralnog efekta koji se vraća kao bumerang u glavu vani su, posebice u Americi već jako dobro na svojoj koži iskusili brojni likovi sa poslovne i političke scene i shvatili su da se ovaj medij jednostavno ne može kontrolirati na način na koji su oni to zamislili. Likovi poput Ivice Kirina i spomenutog Mačeka koji se kod nas pojavlju u ovim ulogama tek su prvi vijesnici proljeća, a dostupna tehnologija i jednostavne mogućnosti produkcije kod nas tek trebaju pokazati pravo lice, pa će se zasigurno i još poneki njihov kolega naći u tom popularnom društvu.

To su neki od ispravljača ispravaka i shvatili ili im je netko iz nihovih svemogućih PR timova rekao kako je taj blog nešto novo i super, pa sad neki čak pišu i blogove. Izbori se bliže. Pročitao sam par tih postova i ne želim više. Odnosno, ne mogu, teško je to štivo…Opet, možda se poprave… I postanu “radikalno transparentni”. Baah,… pa još smo uvijek na onom brdovitom poluotoku i ne možemo mu tako lako pobjeći.
A možda i Mudrinić počne blogati kao ovi amerski CEO-i pa ispriča sve o tome kako nas zajebavaju godinama, možda se neki od njegovih podanika jednog dana pospe pepelom pa kaže kako su se onomad u stvari samo malo šalili i da ugašeni kompovi ipak ne mogu nabijati račune. A možda…

Ne, nije šala, prema Wiredu, tako bi otprilike trebala izgledati budućnost.