GeoTurizam
Kako ljudi iz Ministarstva turizma i ostalih institucija, zajednica itd. vole svake godine u ovo jesenje vrijeme predočiti javnosti silne podatke i brojke o (ponovno) rekordnoj turističkoj sezoni neupućeni bi promatrači stvarno mogli pomisliti da se tu nešto pozitivno pomaknulo. U sličnom se vremenskom intervalu isto tako svake godine održavaju razni turistički cvjetovi i ostale manifestacije, dodjeljuju se plakete, a sjedokosi ljudi propovjedaju i pričaju s katedri raznih stručnih skupova i seminara priču s retorikom nekih davno zaboravljenih vremena. Priče, isprazne teorije i retorika možda zvuče dobro jednom dijelu medija i neupućenih novinara koji o takvim stvarima redovito pišu s oduševljenjem, ali svakome tko imalo prati turističke trendove u svijetu, ova priča izgleda u najmanju ruku kao vrlo loš vic.
Gdje su odgovori?
Ne samo tim ljudima, nego i onima koji provedu barem jedan vikend na našoj obali, jasno je u kojem je stanju domaći turistički proizvod. On se trenutno nalazi na respiratorima.
Ima li vizije tamo gdje je treba biti? Ima li strateških planova razvoja? Može li se tu uopće nazrijeti nekakvo spajanje glave i repa? Kome, što i na koji način se nudi, na koga se cilja? Kako tog ciljanog gosta dovesti? Gdje smo sad, što uopće želimo i kuda idemo?
Odgovor na sva ova pitanja naravno nećemo dobiti na onim mjestima na kojima su već odavno trebala biti odgovorena, ali zato možemo baciti pogled izvan ovog našeg omeđenog komada zemlje, pa vidjeti kako neki drugi to definiraju i rade.
Prokleti beton
Ovaj današnji post bit će moj prvi post o geoturizmu, o pojmu koji je populariziran nakon objavljivanja jedne važne studije u režiji National geographica i TIA-e. Budući da i sam idem prema realizaciji jednog turističkog projekta koji se temelji na ovim principima jako sam zainteresiran za ovu tematiku. Geoturizam smatram nečim što bi moglo biti svojevrsna kičma vizije i pretpostavka za planiranje smjera kretanja dijela naših destinacija. Onih koje još nije pojeo beton.
Što je to geoturizam?
Geoturizam je ukratko definiran kao turizam koji podržava, podupire, unaprijeđuje i uvažava geografski karakter mjesta koje se posjećuje – njegov okoliš, kulturu, estetiku, naslijeđe i dobrobit ljudi koji tamo obitavaju.
Koncept održivog turizma nije nikakva novost kod turističkog planiranja destinacija, ali je u prošlosti takav koncept ponajprije podrazumjevao podupiranje u očuvanju ekološke ravnoteže okoline i minimiziranje negativnih utjecaja masovnog turizma. E sad, pojam geoturizma je blisko povezan sa tim konceptom ali znatno proširen jer ne samo da ima veze sa očuvanjem geografskog karaktera destinacije nego uvažava punu kombinaciju prirodnih obilježja i karaktera ljudi koje razlikuju jednu destinaciju od druge. Najbliži su ovom konceptu danas agroturizam i ekoturizam, ali geoturizam pod kapu stavlja i njih i druge forme i znatno proširuje priču.
Osjećaj se kao kod kuće! Ma nemoj.
Geoturizam obuhvaća obadvije komponente, kako kulturalnu, tako i onu vezanu za očuvanje okoline, kao i utjecaj i važnost turizma na ekonomiju i životne stilove u destinaciji.
U čemu je stvar? U silnim nastojanjima da udovolji svakome i napravi uvjete da se turisti osjećaju kao “kod kuće”, turistička industrija riskira i žrtvuje prave vrijednosti i specifičnosti koje su u biti ono prvo što privlači posjetitelje u određenu destinaciju.
Rezultat toga je gubitak najznačajnijih karakteristika lokalne sredine, erozija lokalnih običaja i kuhinje, izostanak autentične regionalne arhitekture i uopće gubitak kulturnog identiteta i prepoznatljivosti brojnih turističkih destinacija.
Tko najviše putuje i najviše troši?
Autori studije o geoturizmu uočili su i dokazali da upravo ti faktori (autentičnost regije, bogatstvo tradicije i običaja, izvorna kuhinja, povijesno naslijeđe) privlače turiste koji najviše putuju, troše najviše novaca i donose, gledajući cijelinu, najveći obujam posjeta.
U svojoj srži geoturizam predstavlja sredstvo za jačanje i rekonstrukciju turističkih formi i s ciljem povećanja turističke vrijednosti prirodnih i kulturnih karakteristika i raznolikosti destinacije.
/ To be continued /
11 Komentari
1. Aljoša wrote on 23/10/06 at 9:05 PM
nije fer, hoću nastavak odmah
hrvatska, upravo zbog različitosti i relativne nerazvijenosti, ima velike turističke potencijale. Na žalost svih nas, kormilo je u krivim rukama. Nekima još nije jasno da su osamdesete davno prošle.
2. Liby wrote on 23/10/06 at 10:13 PM
Kod nas se dijelom već razvija nešto slično. Sve češće viđam turiste koji vrebaju domaće specijalitete, obilaze folklorne i klapske manifestacije ili odlaze s domaćinima “vadit’ mriže” u 5ipo ujutro. Tu su i domaći ljudi koji proširuju svoju ugostiteljsku ponudu k autohtonijem smjeru jer em imaju predispozicije za to em žele ponuditi nešto novo i zanimljivije od dosadašnjeg.
Iz ekonomske perspektive, takvi (zainteresirani) gosti su puno ispativiji od onih koji dođu u trećerazredni hotel s koferima punim hrane. Nije bitna (No) kvantiteta nego ($) kvaliteta turista.
Ako ćeš se početi baviti geoturizmom - svaka čast! Keep us posted
3. Tomislav Kovač wrote on 23/10/06 at 10:58 PM
@ aljoša - brzo će nastavak
ovo što kažeš za 80-te to je upravo tako - štand&ćevap turizam u svojoj bolesnoj kulminaciji.
@ liby - sve si dijagnosticirala - u sridu. 1 takav potroši više nego 100 ovih mesnodoručkaša s vrećama i koferima. i uz to zna poštovati prostor i doživljaj.
na sreću, ima već dosta ljudi koji su se počeli okretati ovakvom tipu turizma planirano, samo se treba stvoriti jedna kritična masa i na obali i kontinetalno, pa da se može objedinjavati ponuda i stvarati priča.
4. ivan šarar wrote on 24/10/06 at 9:56 AM
Sve se zapravo bazira na borbi za vlastito kulturno nasljeđe (u najširem smislu riječi) i obnavljanju istoga.
budući da je ono uglavnom mentalna kategorija teško je za očekivati da mentalno retardirani stanovnici priobalja mogu očuvati vrijednosti, a kamoli stvoriti nove.
Nama ne treba “Mediteran kakav je nekad bio” nego “Jadran kakav bi trebao biti”.
Ako se budemo pretjerano borili za postojeće vrijednosti ostat će nam malo vremena za stvoriti nove…..ili: ako mi je dida ostavio kamenu kuću, ležerni lifestyle, dizanje mriže u 5 ujutro, da li se mogu zadovoljiti sa misijom da omogućim svome unuku isto to.
Da li Futuria?
kip-on-tinking…….
5. Tomislav Kovač wrote on 24/10/06 at 12:16 PM
@ ivan - sa ovom mediteran / jadran analogijom se potpuno slažem, dok se s ovim dijelom o mentalnoj retardaciji naravno ne mogu složiti jer ne volim generalizacije bilo kakve vrste.
drugo - kultura, gastronomija, ekonomija, prirodna bogatsva, održivi razvoj, prodaja doživljaja, povjesna spika…you name it…to su samo dijelovi mozaika i ne može ih se gledati odvojeno kad se priča o nekakvom stvaranju dodanih vrijednosti, to mene podsjeća na glinu koja čeka da bude oblikovana u remek djelo. sve skupa šansu ima jedino ako se objedinjuje, planira i iskomunicira prema onima kojima se treba komunicirati. i naravno, jadran je samo dio priče - tu je i kontinentalni dio (posebno g.kotar i lika) o kojem se praktički i ne govori.
mislim, zar nam mora ovdje dolaziti jedan philip kotler i doslovce otkrivati toplu vodu u našem dvorištu. ono, dok u njegovoj zemlji kao priznata turistička atrakcija egzistira muzej burta reynoldsa, brkatog mačo tipa iz trećerazrednih filmova, mi smo ćoravi da vidimo stvari koje su nam pred nosom.
6. ivan šarar wrote on 24/10/06 at 1:03 PM
Slažem se, pretjerivanje je dio mog stila….naviknut ćemo se jedni na druge!
Kotler mi je zanimljiv koliko i Rolling Stonesi, zaista nakazna manifestacija marketinške sile. Vjerojatno je dan kasnije u Varni, priča o fascinantnim mogućnostima pješčane crnomorske obale, hehehe…..
idemo dalje
7. ivan šarar wrote on 24/10/06 at 1:07 PM
p.s.
ja sam stanovnik priobalja.
blog ti j…. dobro izgleda (ukoliko ima smisla zvati ga blogom).
predobro za jednog Priobaljanca, hahaha!
8. Tomislav Kovač wrote on 24/10/06 at 1:17 PM
@ ivan - dobra ti je ova za pješčanu crnomorsku obalu, lol
thx za pohvale - trudim se unatoč hendikepu
9. Dario Kulišić wrote on 22/02/07 at 3:53 PM
fino fino …..
10. Rajko Ban wrote on 6/03/07 at 3:34 PM
Ma nek’ se gradi, ionako se uvijek može porušiti. Nekako mi je draži iskreni armirani beton, čelik i staklo nego nekakve konobe, kleti i ljubav prema tradiciji, a sve pod svima nam dragom zastavom novca.
11. Marko wrote on 28/02/08 at 11:41 AM
Odlican tekst.