Jednom prilikom je Craig Silverstein, poznatiji kao prvi zaposlenik Google-a izjavio: “Volio bih kada bi se tražilice ponašale slično kao računala u Star Treku. Obratiš im se, a oni točno razumiju što tražiš”.

Ideje o transformaciji procesa pretraživanja i općenito rada sa informacijama u neku radnju “humanoidnijeg” oblika su uvijek prisutne u SF-u, ali kako i kada ćemo doći do te razine kada će tražilice (ili kako će se već zvati) stvarno razumjeti pravi kontekst onoga što mi kao pojedinci želimo pronaći? Riječi upisane u search boxove zaista odražavaju našu znatiželju, namjere, naše želje i potrebe. Te riječi odraz su hrpe faktora koje utječu na nas, a mi ih reflektiramo kroz taj mali okvirčić kraj kojeg piše “traži”. Hoće li tražilice u budućnosti biti u stanju ukalkulirati u jednadžbu sve te faktore i izbaciti nam baš uvijek savršeni skup rezultata, upravo ono što smo u tom trenutku trebali?

Danny Hillis, genijalac fundacije MacArthur koji danas vodi vlastiti konzultantski biznis referirajući se na sustav funkcioniranja tražilica rekao je: “Nije toliki problem pronaći nešto. Problem je shvatiti nešto”. To se prema njemu može dogoditi jedino ako tražilica razumije što osoba stvarno traži i onda tu osobu vodi kroz proces čiji je rezultat shvaćanje te stvari, slično kako što mentori na zaključke navode studente primjerice. Tako je Hillis uvjeren da će budućnost tražilica biti više usmjerena na razumjevanje, shvaćanje, a ne isključivo na pronalaženje nečega.

Ovim se bavi i John Battelle u svojoj knjizi “The Search” i postavlja si pitanje hoće li stroj ikada biti u mogućnosti shvatiti točno ono što mi želimo. Kada bude prošao Turingov test onda hoće, kaže Battelle. Oko tog testa, čiji je model 1950. prvi puta objasnio britanski matematičar Alan Turing vode se brojne polemike, a njegova ideja je vrlo jednostavna. Test pokušava dokazati možemo li neku mašinu smatrati inteligentnom ili ne. Središnja figura je ispitivač koji uspostavlja komunikaciju sa dva izvora. Jedan izvor je čovjek od krvi i mesa, a drugi stroj koji pokušava oponašati ljudsku konverzaciju. Ispitivač nema pojma koji je izvor koji, a nakon što ispita obje strane mora se odlučiti koji je izvor po njemu čovjek, a koji stroj.

Kako je Turing predvidio da će se do ovog našeg vremena broj kandidata za prolazak testa podebljati, to se i dogodilo, čak je 1990. godine ekscentrik Hugh Loebner ponudio i nagradu od 100 000$ prvom kompjuteru koji prođe test. Iako se brojne AI kompanije i projekti iz godine u godinu prijavljuju u nadi da će proći test, ta nagrada je do danas ostala nepodjeljena.

Algoritme tražilica već danas smatramo vrlo sofisticiranim i inteligentnim mehanizmima koje nam olakšavaju dolazak do informacija, ali kada će nam one moći dati savršene odgovore prilagođene upravo nama? Pa vjerojatno ćemo morati još malo pričekati.